U tih 140 minuta veličanja ruske ekonomije, variranja efektne mantre o stabilnom rastu i predstavljanja 10-godišnjih razvojnih planova (taman za dva nova mandata) Putin je svega dvaput ovlaš spomenuo aktualnog predsjednika Dmitrija Medvedeva. No njegov nasljednik, sudeći prema posljednjim mjesecima, ne misli se tek tako povući iz Kremlja.

Ruska javnost odavno je prisiljena na čitanje između redaka i odgonetavanje aluzija, pa se Putinovo jučerašnje obrušavanje na 'nepromišljene eksperimente s liberalizmom na jednoj i socijalnu demagogiju na drugoj strani' može shvatiti kao reakcija na Medvedevljevih 10 točaka koje bi, da se provedu, značile demontažu Putinovog 'državnog kapitalizma', posebno u energetskoj sferi.

Medvedev je, podsjetimo, krajem ožujka naredio upravo revolucionarne reforme kao što su izlazak vladinih (Putinovih) ministara i potpredsjednika iz upravljačkih odbora vodećih ruskih kompanija i monopolista, poput Gazproma.

Dok se još spekuliralo hoće li Putinovi kadrovi doista poslušati naredbu i pretrpjeti poniženje, s čelne pozicije Rosnjefta odmah je odstupio nitko drugi doli Igor Sečin, bivši KGB-ovac koji je godinama predstavljan kao Putinov 'sivi kardinal', jedan od najmoćnijih 'silovika' – pripadnika vojno-obavještajnog klana u ruskom režimu. Kada je Medvedev 2008. godine promoviran u Putinovog nasljednika, to se smatralo prevagom 'tehnokratskog klana' u zakulisnim kremaljskim borbama za prevlast. Neki mediji pisali su da je upravo Sečin bio vođa najtvrđeg klana koji se silno razjario takvim raspletom, pa ih Putin mora odobrovoljiti unosnim i utjecajnim pozicijama na izvorima novca. Sečin je doista ubrzo postao potpredsjednik vlade zadužen za energetiku.

Bit će da se ovim potezom Medvedev samo dodatno zamjerio siloviku kojeg prati opasan glas: u Rosnjeftu su komentirali da su oni državna kompanija, pa će Sečin kao vicepremijer ionako ostati glavni, 'dapače, čak će ojačati svoju poziciju'.

Medvedev se posljednjih mjeseci silno trudi afirmirati kao reformator, borac protiv korupcije i poželjan partner Zapadu. Putin u svom obraćanju Dumi korupciju nije ni spomenuo, premda je rusko društvo jedan od šampiona u toj disciplini, a u javnosti postoji uvjerenje da se, kada bi tijekom zasjedanja Dume iznenada zaključali vrata i na prozore stavili rešetke, u novom zatvoru ne bi našlo puno nevinih.

Spomenimo i da se najmoćniji premijer u ruskoj povijesti još jednom pozabavio pitanjima vanjske politike, iako je to domena predsjednika države, najmoćnije figure u ruskom političkom sistemu. Sukus njegovih vanjskopolitičkih stajališta svodi se na zanimljivu, ali populistički rastezljivu tezu: ekonomska nemoć stvara prijetnju suverenitetu.

'Svi mi jako dobro razumijemo, budimo otvoreni: u današnjem svijetu, ako si slab, obavezno će se naći netko tko ti želi doći – ili doletjeti (vjerojatna aluzija na zapadnjačku bombardersku 'zonu zabrane leta' u Libiji, op. M.S.) i posavjetovati te kakvu politiku da provodiš, kakav put da izabereš za svoj vlastiti razvoj. Takvi, naoko dobronamjerni, nenametljivi savjeti mogu se isprva činiti u redu. No iza njih zapravo stoji grubi diktat i uplitanje u unutarnje poslove suverene države', poručio je Putin.

U žaru neformalne predizborne kampanje 10-11 mjeseci prije izbora nekako promiče činjenica da se već u prosincu ove godine imaju održati parlamentarni izbori. No oni se nekako ne doimaju osobito napetima; Putinova Ujedinjena Rusija dominantna je partija diljem zemlje, a ostatak oporbe kojeg se pripušta u parlament ionako se odavno smatra tek dekoracijom režima. Prava senzacija u ruskim političkim vodama bila bi da se Medvdev ponovno kandidira za predsjednika Rusije i pokuša provesti svoje reforme. No scenarij u kojem bi to učinio mimo suglasnosti tipa koji najavljuje ekonomsku desetoljetku i usput kontrolira FSB još uvijek se doima malo vjerojatnim.