Lažni citat Karla Marxa 'Rad je bolest' - umjetnički rad koji je Mladen Stilinović izložio na Salonu mladih u vrijeme socijalizma i njime uznemirio partijsku organizaciju koja ga je brzo uklonila s izložbe – čak i u vrijeme neoliberalnoga kapitalizma pogađa u bit stvari.

Kao što je u bivšemu političkome sustavu bilo nezamislivo sumnjati u autoritet marksističkoga mislioca (do te mjere da su neki filozofi prihvatili Stilinovićevo kukavičje jaje kao stvarnu Marxovu misao), danas živimo u društvu opsjednutome kultom rada, u kojemu je ljenčarenje postalo društveno neprihvatljiva aktivnost, a proizvodnja novca - cilj bez premca.

Svakodnevno čujemo od svojih prijatelja i članova obitelji da 'rade od jutra do mraka', 'ne dižu glavu od posla', 'rintaju bez pauze', 'padaju s nogu od umora'… Koliko je opterećenost obavezama postala apsurdna sjajno ilustrira komentar dječaka Jacka u knjizi 'Soba' Emme Donoghue, u užem izboru za Bookera 2010. godine.

Dječak je, naime, od rođenja živio zatočen s majkom u malenu sobičku, ne znajući za vanjski svijet. S dolaskom na 'slobodu' primjećuje da su odrasli ljudi, pa čak i umirovljenici, manje-više uvijek u strci i da nemaju vremena.

'Nije mi jasno kako osobe koje idu na posao stignu sve obaviti na poslu i onda još stignu živjeti', s pravom se čudi Jack jer je u zarobljeništvu proveo najljepše dane života, uživajući u društvu svoje majke koja mu se posvećivala bez zadrške.

U svom manifestu 'Pohvala lijenosti' iz 1993. godine Stilinović piše kako 'umjetnici Zapada nisu lijeni i zato više nisu umjetnici, već proizvođači nečega... Potpuna zaokupljenost umjetnika Zapada nevažnim stvarima, kao što su proizvodnja, promocija, sistem galerija, sistem muzeja, sistem natjecanja (tko je prvi), zaigranost predmetima, sve to udaljilo ih je od lijenosti, od umjetnosti. 
Kao što je novac papir, tako je i galerija soba'.

Stilinović je danas jedan od najpriznatijih i najizlaganijih hrvatskih umjetnika na međunarodnoj sceni. Izlagao je na najrazličitijim mjestima, od ulice do najuglednijih svjetskih muzeja, od obične plaže do vlastitoga stana. S kućnim izložbama započeo je još sedamdesetih godina, u vrijeme kad se formirala Nova umjetnička praksa i promovirali izvaninstitucionalni oblici umjetničkog djelovanja.

Da lijenost ima ključnu ulogu u umjetnosti, ali i u svakodnevnome životu, bit će vidljivo na njegovoj retrospektivnoj izložbi nazvanoj 'Nula iz vladanja' koja se otvara u petak 30. studenog u zagrebačkome Muzeju suvremene umjetnosti. Ondje će biti izložena umjetnikova djela od prvih eksperimentalnih filmova s početka sedamdesetih godina, preko prostornih instalacija s nizom ready made djela, kolaža i radova na papiru do novijih fotografija iz protekloga desetljeća.

Konceptualni umjetnik i član nekadašnje Grupe šestorica na duhovit, često ironičan i ciničan način komentira društvenu zbilju, fokusirajući se na teme novca, smrti, siromaštva, ekonomije, lijenosti, eksploatacije i bola te crvene, bijele i crne boje.

Čvrstu anarhističku poziciju Stilinović je izgradio odbacujući svaki oblik autoriteta: političkog, vjerskog, obrazovnog… Na radikalan put prema umjetničkoj i osobnoj slobodi odlučio se u mladim danima, odustajući od redovitoga školovanja u drugom razredu gimnazije. To mu je, kako ističe, jako puno pomoglo, jer je o umjetnosti učio samostalno, kao autodidakt. Spoznaje do kojih je došao nisu bile raspoređene po mentalnim ladicama, kako to često biva unutar obrazovnoga sustava, već ih je lako kombinirao i preispitivao u različitim medijima.

Anarhistički se odnosi i prema jeziku, nazivajući ga najmanipulativnijim sredstvom vlasti. S jezikom se možemo ponašati slobodno, tvrdi umjetnik kojega još jedino ograničava novac, 'veliki autoritet koji se nažalost ne može zamijeniti'.

No, sudeći prema zapisu u knjizi 'Tekstovi' koju je 2011. godine objavio u vlastitome izdanju, Stilinović je i novcu odredio pravu mjeru.

'Jednom sam u Njemačkoj prodao sliku koja se poslije mjesec dana počela raspadati. Galerist koji ju je prodao molio je jednog slikara da je popravi, ali on nije uspio. Poslije izvjesnog vremena galerist me pitao što da radimo u vezi s tim. Ja sam odgovorio: 'Ništa. Slika se potrošila, a ja sam novac isto potrošio''.

Stilinovićeva retrospektivna izložba u Muzeju suvremene umjetnosti izvanredna je prilika za upoznavanje nekonvencionalne osobe koja u svim političkim i ekonomskim sustavima djeluje subverzivno, prokazujući jezik i novac kao glavna oružja vlasti.

Stilinović rad osvještava našu sljepoću pred najrazličitijim dogmama, građansku poslušnost, opću anesteziranost, lako prijemljivu depresivnost… S druge strane, njegov humor liječi, osvjetljava dragocjeni prostor unutrašnje slobode koji svatko treba vlastoručno prokrčiti.