Manipulatori sviješću, stvaraoci lažnih potreba, sluge kapitalista, alat za zaglupljivanje (...) manji je dio optužbi na račun reklama i njihovih stvaraoca. Promidžba proizvoda poput sredstava za čišćenje rublja nalazi se na vrhu tračanih i diskutiranih - njihove reklame nerijetko se doživljava lažnima,

naivnima, pretjeranim, čak i glupima, ali, priznat će najgorljivi kritičari - zabavnima. Da njihov zabavni element nije od jučer nego traje već preko osamdesetak godina, svjedoči svojevremeno svjetski poznat proizvođač sapuna 'Georg Schicht' koji 1922. godine u vlasništvo preuzima do tada lokalnu osječku radionicu sapuna Samuela Reintza. U pogonima nove tvornice nastaje sredstvo za pranje tkanina 'Schichtov Radion', promidžba kojeg će na području cijele tadašnje Kraljevine SHS (doslovno od Vardara do Triglava), pokrenuti jednu od prvih cjelovitih reklamnih kampanja. Praktički sve što je moglo prenositi informaciju o Radionu - novine, plakati, filmovi, radio, trgovački putnici, pa čak i ulični zabavljači, upregnuto je u jedinstvenu, suvremenu i uzbudljivu kampanju.

Mlada gospođa Marica
Dnevne novine poput Jutarnjeg lista i Novosti te magazini Svijet i Ženski list kao najkonzumiraniji izvori informacija, prirodno su se pokazali najpogodnijim sredstvom reklamne komunikacije. U Schictu su bili

toga vrlo svjesni - npr. 1928. i 1929. godine kroz dnevni tisak paradira nešto neviđeno. Naime, Schichtov Radion, kojem je i na samoj ambalaži tekstom izraženo svojstvo da 'pere sam', ispraća glavnu junakinju Maricu u brak koji će upravo zahvaljujući njemu biti dug, sretan i zadovoljan. U prvoj seriji reklama Marica je mlada djevojka pred udajom koja zna sve blagodati Radiona - on pere tako dobro i lako da će ona zauvijek ostati mlada, lijepa i poželjna. No s vjenčanjem priča ne završava - idilu i kvalitetno ispunjenu dokolicu bračnog života također omogućava upravo Radion -   mladi bračni par nikada nema problema sa slobodnim vremenom, rijetkim odlascima u kazalište, neugodnim mirisom cigareta, prljavštinom, zakašnjelim obrocima ili rijetkim šetnjama gradskim perivojima... Marica je savršena supruga koji dobro služi i uživa zato što - 'Schichtov Radion pere sam'.   

Žena potrošač
Prema izboru glavnog lika, tekstu headlinea i body copyja kampanja je namjenjena isključivo ženama, ali profiteri korištenjem Radiona su i muškarci. S jedne strane, grafike i tekst odražavaju patrijarhalne odnose - žena je ta koja čisti (muškarci kao likovi s krpom u ruci apsolutno ne postoje), a body copy upućuje da je Radion dobro koristiti i zbog usrećivanja muške polovice. Unatoč tome, Radion je i emancipatorsko sredstvo - on ženi ostavlja više slobodnog vremena koje će moći biti iskorišteno i za kulturalne aktivnosti poput npr. odlaska u kazalište ili pak obično slobodno vrijeme. Iz današnje perspektive reklame Schichtovog Radiona predstavljaju pravu kontroverzu - feministice bi reagirale na ženi dodijeljenu ulogu domaćice, borci za prava životinja na pojavu prirodnog krzna koje upravo Radion održava čistim, a neke reklame ne bi ni bile dopuštene jer otvoreno prikazuju duhanske proizvode i glorificiraju uživanje bračnog para u njihovom dimu!

Smotra rublja ljuti Melkiora
Ni Ranko Marinković, jedan od najznačajnijih hrvatskih pisaca 20. stoljeća, nije odolio reklamama Radiona, omogućivši mu ulazak u visoku literaturu. Na temelju sjećanja sabranih tijekom studiranja u Zagrebu između dva svjetska rata, Marinković stvara lik poludjelog Melkiora Tresića, junaka romana 'Kiklop' koji mrzi reklame. Melkior s podsmjehom gleda animirani film projiciran na središnjem zagrebačkog trgu, a koji na vrlo ilustrativan način promovira geslo 'Radion pere sam' - prljave košulje uplašeno hodaju prema uzavrelom kotlu u koji je umiješan Radion, sa strahom u očima uskaču u uzavrelu vodu, te se tada događa čudo - potpuno bijele, neoštećene  i ponosne izlaze iz kotla pjevajući u slavu njihovog sapunskog junaka! Iako se vjerovalo da animirani reklamni uradak nikada nećemo moći vidjeti uživo, prije nekoliko godina u Muzeju Slavonije pronađena je, zajedno sa ostalim reklamnim filmovima Schichtove tvornice, i ta 'Smotra rublja', čiji sadržaj uvelike sliči Melkiorovoj paranoidnoj viziji.

Martin na sajmu
Veza Radiona i filma nije završena nestankom međunarodne multinacionalke iz vlasništva osječkog pogona. Ista tvornica, ali pod imenom Saponia, stvara u komunističkoj Jugoslaviji megapopularni deterdžent Plavi radion. U filmu 'Martin u oblacima' iz 1961. godine, osim dobre glume mladog Borisa Dvornika, vidljiv je i svojevrsni pionirski oblik 'product placementa' -  središnja figura filma, Martin, dolazi na Zagrebački velesajam, a u kadar upadaju oskudno obučene hostese s Plavim radionom u rukama te natpisi same Saponije i njezinih proizvoda dok glas spikera iz sajamskog razglasa poručuje: 'Posjetioče, tvornica Saponia Osijek garancija je svakom potrošaču...'