Postupak mirenja između Sindikata novinara Glasa Istre i uprave novine okončan je neuspješno. Uprava i dalje želi otpusti 30 djelatnika te smanjiti plaće, a sudska odluka onemogućuje djelatnike da organiziraju potpuni štrajk
'Sastanak se održao jučer u prisustvu miriteljice Suzane Racan Stern, kao predstavnice Gospodarsko-socijalnog vijeća koja je nakon gotovo četiri sata bezuspješnog pregovaranja konstatirala da mirenje nije uspjelo. Član Uprave Albert Faggian potvrdio je da namjerava otpustiti, kako je kazao, 30-ak radnika te istovremeno smanjiti plaću.
Miriteljica je prvo predložila da se mirenje odgodi i da se poslodavac obveže dostaviti podatke Sindikatu o financijskom stanju tvrtke te pregled starih i novih koeficijenata radnih mjesta, što je Faggian i prihvatio. No na naše pitanje hoće li ova odgoda mirenja dovesti do drugačijeg stava Uprave oko visine plaća i smanjenja broja radnika, Faggian je decidirano kazao da neće.
'Nakon takvog tvrdokornog stava Uprave, Sindikat je konstatirao da nema smisla odgađati sastanak ako on neće donijeti nikakve pomake na bolje za radnike, nakon čega je miriteljica predložila zaključak da mirenje nije uspjelo. Svojim je ponašanjem Faggian i tijekom jučerašnjeg mirenja samo potvrdio ono što je radio tijekom svih proteklih šest mjeseci pregovora, a to je da ne pregovara u dobroj vjeri jer mu namjera nije pregovarati, već naređivati', stoji u priopćenju.
Prema Zakonu o radu, nakon neuspješnog postupka mirenja radnici mogu krenuti u štrajk i to je intencija i nas u Glasu Istre. Međutim, upravo je jučer, baš na dan mirenja, na Županijskom sudu donijeto rješenje da ako radnici Glasa Istre krenu u štrajk, njih 20 mora raditi i novine moraju svejedno izlaziti! Tu sramotnu odluku donijela je sutkinja Županijskog suda u Puli Ondina Vidulin-Matijević koju je taj sud imenovao za predsjednicu arbitražnog vijeća u postupku koji je pokrenuo poslodavac Glas Istre novine.
Naime, poslodavac je tražio da se utvrde pravila o poslovima koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka ili isključenja s rada, a sve da bi onemogućio radnicima da se štrajkom bore za svoja prava, jer ukoliko novine izlaze, štrajk gubi svaki smisao. Sindikat koji je u arbitražnom vijeću predstavljala odvjetnica Loredana Štok, tražio je samo jedno, a to je da se poštuje Zakon o radu u kojem je jasno definirano koji su to poslovi koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka.
U Zakonu o radu članak 278., stavak 2. - poslovi koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka su takozvani proizvodno - održavajući i nužni poslovi. Dakle, poslovi koji omogućavaju obnavljanje rada neposredno nakon završetka štrajka (proizvodno-održavajući), primjerice poslovi na održavanju strojeva i postrojenja koja se ne smiju gasiti jer bi dovela do kvara na tim strojevima, dok u drugu grupu spadaju poslovi koji su prijeko potrebni radi sprječavanja ugrožavanja života, osobne sigurnosti ili zdravlja pučanstva (nužni poslovi).
Rad novinara i svih djelatnika u Glasu Istre ne spada u nužne poslove, mi nismo doktori da bi zbog neizlaženja novina netko umro, naš štrajk ne ugrožava ničiji život ili zdravlje pučanstva! Jedino radno mjesto na kojem bi, eventualno, trebalo raditi za vrijeme štrajka je ono administratora sistema i to samo toliko da kontrolira da server ne padne. Čak i u tvornicama gdje postoje postrojenja koja se ne smiju gasiti za vrijeme štrajka uvjet je da se na tim strojevima ništa ne proizvodi, no ne i u Glasu Istre gdje je sutkinja odredila da postoji radna obaveza na način da se proizvodnja novina ne smije prekidati nikada, pa čak ni za vrijeme štrajka!
Ne samo da je sutkinja, prema mišljenju Sindikata, protivno Zakonu o radu proglasila nužnim poslovima one koji to zasigurno nisu, već je također prekršila još jedan, 3. stavak ovog članka, u kojem se jasno kaže da se određivanjem poslova ne smije onemogućiti ili bitno ograničiti pravo na štrajk. No upravo je to Vidulin-Matijević učinila, protivno Zakonu, onemogućila je radnicima Glasa Istre da koriste efekte štrajka kao legitimno oružje u borbi za naša radnička prava. Iako mi, zapravo, možemo krenuti u štrajk, sutkinja je ovim činom obezvrijedila svaki smisao štrajka i poručila, ne samo nama, nego i svim radnicima u medijima, da je izdavanje novine djelatnost koju radnici ne smiju nikada prekidati!
Znakovito je da sutkinja u svojem obrazloženju odluke koristi identične riječi koje smo čuli od Uprave, odnosno Faggiana. Ona se brine o poslovanju tvrtke, govori da bi štrajk imao negativne posljedice na Glas Istre novine, što zasigurno nije trebao biti smisao ove arbitraže.
Citiramo iz odluke Vidulin-Matijević: 'Gledište predsjednika ovog arbitražnog vijeća je da kada bi se i prihvatio prijedlog Sindikata, u smislu da se Pravilima odredi samo posao administratora sustava, što u naravi znači da novine uopće ne izlaze, da bi radnici takvom odlukom bili dovedeni u vrlo nepovoljan položaj s obzirom na prisutnu gospodarsku situaciju u zemlji, čak da bi takva odluka za njih predstavljala štetnu odluku.'
Argumenti poslodavca posebice se mogu vidjeti u ovom dijelu objašnjenja sutkinje: 'Činjenica da Glas Istre, kao novine karakteristične za istarsko područje, na kojem je i najveća prodavanost tih novina, ne izlazi jedan, a vjerojatno i više dana, zasigurno bi utjecalo na stav dugogodišnjih čitatelja prema toj novini, što upućuje na gubitak čitatelja, a gubitak čitatelja znači i prestanak potrebe za izdavanjem tih novina, tim više što postoje statistički podaci da prodavanost te vrste pisanih medija, napretkom tehnike i pismenošću građana u tom smislu opada. (…)
Sutkinja dodaje i ovo: 'Izlaskom novina znatno manjeg sadržaja i znatno manjeg obima informacija osigurava se obavljanje rada i neposredno nakon štrajka, što bi bio zajednički interes radnika i poslodavca…' Takva odluka predsjednice arbitražnog vijeća gotovo da je bila očekivana, jer je već na prvom ročištu sutkinja pokazala svoju 'nepristranost' kada je izjavila: 'Bilo bi zaista ružno da novine izlaze s bijelim stranicama'. Sutkinji je to ružno, a to što se radnicima najavljuju otkazi, to što poslodavac konstantno krši zakon, to valjda nije ružno!?'
Predsjednica arbitražnog vijeća morala je utvrditi samo jedno: postoje li ili ne u tvrtki Glas Istre novine poslovi koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka, a temeljem Zakona, mi u Sindikatu kažemo da oni ne postoje. Stoga sindikat može samo konstatirati da se radnike u Glasu Istre tjera na rad upravo kada oni namjeravaju obustaviti rad jer im je štrajk ostao još jedino legitimno sredstvo borbe u zaštiti vlastitih prava.
Sutkinji Ondini Vidulin-Matijević i cijeloj javnosti poručujemo da neizlaženje novine tijekom opravdanog štrajka ne bi ugrozilo ponovni izlazak novina, a niti prouzročio famozni gubitak čitatelja. No, to će sigurno uzrokovati neosporna, a sada i javnosti poznata činjenica da su naše novine zbog političke kontrole vladajuće istarske stranke sve manje slobodne i sve manje nezavisne. Glas Istre su postale novine u kojima se novinari otvoreno i sve učestalije cenzuriraju, i u kojima se drsko i bahato zabranjuje čak i objava priopćenja našeg Sindikata koji okuplja 117 radnika, a sada tim istim radnicima i sutkinja Županijskog suda želi ugušiti svaki smisao štrajka. Takve novine nitko ne želi, a najmanje čitatelji!' stoji u priopćenju koje potpisuje glavna povjerenica sindikata Maša Jerin.