Veći dio te investicije, posebno 973 osobna i teretna vozila koja su se s ukupnim iznosom od 170 milijuna kuna nabavila natječajem iz svibnja ove godine, može se opravdati potrošenim voznim parkom i dotrajalošću vozila koja se više ne isplati popravljati.

Nakon toga objavljen je drugi natječaj za 578 vozila s ukupnom cijenom od 59,4 milijuna kuna. Od tih 578 vozila, prema našim neslužbenim informacijama iz HEP-a, može se opravdati kupnja 368 vozila niske klase koje će uglavnom voziti radnici po terenu pa je nesumnjivo u toj kupnji zastupljen interes kompanije.

HEP, kao što je poznato, zbog razgranate elektrodistribucijske mreže i njene lociranosti na teško pristupačnim mjestima mora imati vozila s kojima u svakom trenutku mora reagirati, bez obzira na otežane uvjete. S te strane kupnja vozila je logičan potez.

Ono što je, međutim, sporno u toj, posljednjoj nabavi odnosi se na preostalih 210 vozila.

Tih 210 automobila Uprava je odlučila podijeliti srednjem i nižem rukovodnom kadru, u rasponu od 15 direktora društava unutar Grupe, 21 direktora distribucijskih područja, direktorima svih 25 elektrana, a vozila će dobiti i 18 direktora sektora. Na svakog od tih rukovoditelja koji dobiva službeno vozilo, treba pridodati u prosjeku još dva vozila koja će pod istim uvjetima koristiti njihovi pomoćnici ili zamjenici.

Prema neslužbenim informacijama iz HEP-a, ni za jedno od tih radnih mjesta rukovodnom kadru nije potrebno službeno vozilo, a kamoli da im se omogućava 24-satni način korištenja. Raznim direktorima odlukom Uprave omogućeno je neograničeno korištenje službenog vozila ne samo za poslovne, nego i za privatne svrhe. Sustav kontrole koji bi razdijelio poslovno od privatnog korištenja u HEP-u ne postoji.

Kako piše Novi list, nigdje u Europi u državnim elektroenergetskim kompanijama ne postoji standard da ova kategorija direktora raznih sektora ili poslovnih jedinica, kao što je slučaj u HEP-u, na 24 sata dobivaju pravo korištenja službenih vozila.

Članak u cijelosti možete pročitati OVDJE