Volkert Volkmann uživa u prirodi. To je oduvijek bilo tako i to je bio glavni razlog zbog kojeg je ovaj danas 55-godišnjak već prije nekoliko godina iz velegrada Frankfurta otišao u mali Bodenrod, mjestašce okruženo šumama. Volker Volkmann, međutim, nije bilo kakav ljubitelj prirode - on je druid. Ima dugu kosu, budne oči i svoju pretkršćansku vjeru živi vrlo aktivno. On je predvodnik keltske vjerske zajednice u Njemačkoj.

Druidi su na području srednje Europe bili rašireni prije oko 2.000 godina. Većinom su to bili svećenici, čarobnjaci i proroci. Međutim, nakon širenja kršćanstva bili su gotovo istrijebljeni. Ali nisu sasvim nestali, a posljednjih 200 godina ponovno imaju sve više pristalica. Najviše ih je u Velikoj Britaniji, procjenjuje se da ih tamo trenutno živi oko 10.000. U pradomovini druida ovaj poganski kult je prije dvije godine kao religiju čak službeno priznala i država.

Majka zemlja

To i Volkert Volkmann želi postići u Njemačkoj. Ovaj glazbenik, liječnik alternativne medicine i učitelj meditacije je 1979. bio zaređen u keltski kult i otada ima dozvolu da svoje znanje kao Učitelj prenosi drugima. 'Druidstvo je jedna od najstarijih svjetskih religija. Postojalo je prije i kršćanstva i islama. To je vjera radost, u okviru nje se ljudi okupljaju u prirodi, sade drveće i zajedno muziciraju ili plešu', kaže Volkmann.

On sam tijekom različitih rituala i svečanosti najčešće svira harfu - instrument posebno omiljen među druidima. S druge strane, u temelju te religije ne stoje neki sveti spisi na koje bi se oslanjali, u središtu se nalazi osobno iskustvo. Druidi se osjećaju dijelom svega što je živo. 'Kada poštujem majku zemlju, ja je neću gaziti nogama i trovati je, već ću po njoj plesati', to je jedno od načela Volkerta Volkmanna. Njegov je cilj da ljudima, ponajprije mladima, pokaže put natrag k prirodi te da im pokaže kako ju treba poštovati. Tako on, primjerice, s mladima provodi akcije sadnje drveća, a posljednje dvije godine sve češće ga pozivaju i u škole, gdje učenicima u okviru vjerske nastave govori o starim religijama.

Rituali u prirodi

Većina druidskih rituala obavlja se u prirodi, na otvorenom. To posebno važi za takozvane 'Proslave prijelaza'. One se odvijaju u važnim, takoreći prijelomnim trenucima u životu ljudi, poput primjerice rituala prihvaćanja u društvo odraslih, vjenčanja ili smrti. Kada se ritual ne obavlja u prirodi, moguće ga je obaviti u takozvanom nemetonu, posebnom kultnom prostoru. Jedan takav nemeton se nalazi odmah pored kuće Volkerta Volkmanna. U njemu su brojni predmeti koji imaju spiritualno značenje. Među njima je i kopija male drvene figure jednog keltskog kralja koju su svojevremeno pronašli njemački arheolozi.

Procjenjuje se da u području oko Frankfurta ima oko 500 pristalica druidske religije, a među njima ima zanatlija, bankara, liječnika ili odvjetnika. Većina ih, međutim, nije organizirana u udruge, ponajviše iz straha od stigmatizacije. Često ljudi pristalice prirodnjačke religije druidizma brkaju s članovima neke sekte. U mjestu gdje Volkert Volkmann živi to, međutim, nije slučaj. 'Mi u selu jedno mjesto za obrede dijelimo s kršćanima', kaže ovaj otac troje djece.

Ipak, ne boje se svi druidi stigmatizacije - ima ih koji su organizirani u udruge i to ne skrivaju. Andrea Groh je bila aktivna pri osnivanju krovne udruge tradicionalnih prirodnjačkih religija u Njemačkoj KultUrgeister. Tu su udružene grupe poput pristalica Asatrua, jedne starogermanske religije ili članova udruge šamana. 'S jedne strane i nije toliko važno da čovjek bude organiziran u neku udrugu jer, na kraju krajeva, svatko individualno i za sebe stupa u kontakt s božanskom snagom. To je moguće postići i kao samotnjak u šumi', kaže Groh. Ali s druge strane članovi KultUrgeistera (u prijevodu igra riječi 'kultura' i 'praduh' odnosno 'izvorni duh') žele biti prihvaćeni kao 'ugledni sugovornici i savjetodavci', kaže ta žena duge kovrčave kose.

Tako su članovi udruge već kao savjetnici radili za Germanski muzej u Nürnbergu, kao i za različite televizijske produkcije. Osim toga, već dvanaest godina oni organiziraju tzv. Dan pogana. To je veliki skup pristalica različitih religijskih grupa kako iz Njemačke tako i iz cijelog svijeta.

U Njemačkoj prevladavajuće kršćanske crkve, katolička i protestantska, u odnosu na prirodnjačke religije su prilično opušteni. Po mišljenju evangeličkog teologa Kaija Funkenschmidta iz Berlina 'mnogi ljudi bježe u poganske vjere jer je suvremeni svijet sve kompeksniji, a istovremeno je i proces uništenja prirodnog okoliša sve intenzivniji. A budući da se o mnogim sadržajima tih religija općenito vrlo malo zna, ljudi na njih mogu projicirati i u njih interpretirati sve svoje čežnje i želje.' Ovaj teolog, međutim, ipak ne smatra da prirodne religije predstavljaju neku konkurenciju velikim svjetskim religijama. 'Za to one imaju premalo sljedbenika i međusobno su suviše različite', kaže Kai Funkenschmidt iz Evangeličke centrale za svjetonazor u Berlinu.