Eurosong je i proteklih godina bio platforma za političko-turističke okršaje – sjetimo se samo kako je prije tri godine Gruzija izbačena iz natjecanja u Moskvi zbog (po Ruse) provokativne pjesme 'We Don't Wanna Put In', koja je aludirala na svemoćnog ruskog gubernatora. I ove godine već bilježimo tenzije, pa je Armenija odbila sudjelovati na Eurosongu zbog dugogodišnjih političkih napetosti s ovogodišnjim domaćinom, Azerbejdžanom.

No koncept koji je u četvrtak navečer predstavila Crna Gora predstavlja sasvim novi i izrazito afirmativni oblik korištenja Eurosonga, manifestacije koju svake godine gleda 160 milijuna TV gledatelja, u promidžbene svrhe. Crnogorci su se nakon godinu dana pauziranja zbog recesije vratili s temeljito promišljenom idejom kako kroz Eurosong nahraniti svoju udarnu gospodarsku granu - turizam, koji je prošle godine zaradio 670 milijuna eura. Istodobno, kroz za Eurosong potpuno neobičnu, ali originalnu pjesmu 'Euro neuro', otpjevanu na engleskom i manjim dijelom na njemačkom, Rambo je ponudio svoju viziju novog načina komunikacije Balkana i Europske unije.

U ovom tipično rambovskom komadu turbo-funka, snimljenom i aranžiranom u Ljubljani pod paskom poznatog slovenskog zafrkanta Magnifica, Rambo na 'drobljenom' balkanskom engleskom nabraja što to novi, moderni, proeuropski Balkanac ima za ponuditi Europi u koju se silno trsi ući. I to na magarcu – što doznajemo iz izvrsno režiranog spota također slovenskog umjetnika Mihe Knifica. On nam predstavlja ljepote Crne Gore, ali otkriva i određene stereotipe koje inozemni gosti očekuju od boravka na Balkanu, poput dobre hrane, ludog noćnog života i atraktivnih djevojaka, među kojima se Rambo izležava kraj bazena (opet) u društvu magarca. Epilog ćete doznati tek pogledate li spot, no recimo da aludira na krizu eurozone... Riječ je, dakle, o ironiji na više razina – sprdanju sa stereotipom Balkanaca, ali i Europljana, sve to financirano novcem nacionalnog javnog servisa, turističke zajednice i crnogorskih vinara. Ili možda čak i iz europskih fondova?

Znajući Rambov stav o Eurosongu i trash kulturi općenito, ironiju smo mogli i očekivati, no ovaj, kako ga je sam nazvao, 'edutainment', imao je u sinoćnjem TV predstavljanju i još jednu razinu. U studiju mu se, naime, priključio i šef delegacije EU u Podgorici Leopold Maurer, koji je s Rambom odradio zanimljivu diplomatsko-političku debatu potaknutu Eurosongom. Maurer (inače Nijemac) već je na početku primijetio kako pjesma 'na zarazni način oslikava atmosferu pregovora EU i Crne Gore'. Rambo (oženjen Njemicom) na to mu je uzvratio da je kroz nju pokušao opisati atmosferu komunikacije 'naših ljudi' i zapadnjaka, ilustriravši to tvrdnjom da mu supruga ne dozvoljava da joj upada u riječ. Maurer je crnogorskoj javnosti potom obećao da će pjesmu pustiti svojim suradnicima u Bruxellesu, kako bi Europa 'doznala kako je na Balkanu vide', na što je Rambo uzvratio da bi mu onda 'mogao i srediti pobjedu na Eurosongu preko veze'.

Šalu na stranu – ova pjesma sigurno neće pobijediti na Eurosongu, prije svega zato što zbog nesretnog ždrijeba (Rambo je jedini ex-Yu predstavnik u prvom polufinalu) neće ući niti u finale. Naime, unatoč neupitnom šarmu pjesme i univerzalnom jeziku kojim Rambo komunicira, većina gledatelja Eurosonga ipak su ili blokovski orijentirani ili u te tri minute kojima se pojedina zemlja predstavlja ne žele slušati konceptualni 'mumbo-jumbo'.

Vjerujemo, međutim, da će ovaj crnogorski štos potaknuti i nešto slobodnije promišljanje Eurosonga kao sredstva sveobuhvatne promidžbe pojedine zemlje, a ne samo lakoglazbene zabave sa sve deficitarnijom kvalitetom pjesama. Crnogorci su, u tom smislu, pogodili – ovogodišnji Eurosong bit će u Bakuu, pa čak i ako tržište od 160 milijuna gledatelja ne uspije pohvatati ljepote Kotora ili Perasta, makar će ekipa televizijskih glavešina iz preskupih hotela 'kaspijske Norveške' ponijeti lijepe uspomene na crnogorsku lozu. Ili možda – magareće mlijeko?