Za manje od mjesec dana navršit će se točno godinu dana od stravičnog otkrića raskomadanog tijela zabijenog u lukobran u splitskoj lučici Zenta, a istražitelji su i dalje u 'slijepoj ulici' i još uopće ne znaju niti tko je žrtva, a kamoli tko ga je tako okrutno raskomadao
Otkrivanje identiteta žrtve u mnogome bi pomoglo policiji da usmjeri svoju istragu u pravom pravcu jer kad bi se znalo tko je on, moglo bi se početi 'kopati' po njegovu životu, okolini, rodbini i slično te pokušati dokučiti motiv stravičnog ubojstva, piše Slobodna Dalmacija
Ovako, usprkos tome što je policija u suradnji sa ŽDO-om Split učinila sve da identificira nepoznati leš, to je i dalje nepoznanica. U sklopu tih napora kontaktirane su sve institucije u Splitu, Županiji i šire koje se na bilo koji način skrbe o starijim osobama s obzirom na to da je zaključeno kako je žrtva muškarac stariji od 65 godina koji je bio slabo pokretan.
Tijekom istrage došlo se do incijalnih podatka o prve dvije muške osobe, a potom još tri koje bi mogle biti žrtva, no detaljnijom provjerom policija je utvrdila da su svi oni, istina, umrli, no na prirodan način i da su svi pokopani na grobljima u mjestima u kojima su i umrli. Podsjetimo, početkom listopada prošle godine na plaži Žnjan prolaznik je pronašao ljudsku nogu u vrećici koju je more izbacilo na plažu. Desetak dana poslije, u lukobranu u lučici Zenta jedan je prolaznik osjetio nesnosan smrad i otkrio nago tijelo bez glave i nogu koja je bila zabijena u rupu u lukobranu, sve skriveno s nekoliko većih kamenja. Dan poslije je u najlonskoj vrećici i zamotana u novinski papir pronađena glava nesretnog muškarca.
'Ovaj slučaj s jedne strane može biti indikator da je Dalmacija postala prostor češćih migracija, da sve više ljudi dolazi u zemlju, da ovdje nemaju korijene i onda se lako dogodi da 'nestanu' bez traga. S druge strane, ovo je indikator anomije u suvremenim društvima, nestanka zajednice i poznavanja ljudi unutar nje. Anomija je da ljudi danas mogu živjeti toliko anonimno, a da nitko ne primijeti da ih nema ili da možda netko drugi koristi njihova prava poput mirovine i slično', kazala je sociologinja dr. sc. Inge Tomić Koludrović.
'Zapanjuju me slučajevi da ljudi umru, primjerice, u svom stanu i da nitko to ne primijeti mjesecima dok se ne počne širiti neugodan miris. Još je gore kad ljudi žive godinama u groznim uvjetima, a da nitko za to ne zna i ne želi znati. Ovo govori o tome da ne komuniciramo niti sa živim ljudima, da su obiteljske veze toliko oslabjele da nas više nije briga ni za žive, a kamoli mrtve. Sve ovo ukazuje da se naša ljudskost toliko istanjila da se pitam možemo li se uopće više zvati ljudima', izravna je psihologinja dr. sc. Mirjana Nazor.
