Nakon velikog govora u Villepinteu, pored Pariza, za vrijeme kojeg je, među ostalim, Nicolas Sarkozy odaslao ideju o mogućem odustajanju Francuske od Schengenskog sporazuma, francuska desnica ostvarila je naizgled svoj ultimativan, po mnogima nedostižan cilj. Prema anketi realiziranoj odmah nakon obraćanja javnosti, Sarkozy je prvi put u utrci za predsjedničko mjesto pretekao svog glavnog oponenta Françoisa Hollandea u omjeru 28,5 naspram 27 posto, koliko bi u prvom krugu osvojio kandidat socijalista
Neupućenom se promatraču to moglo učiniti kao konačna premoć tvrde retorike s kojom francuski predsjednik nastupa otkad je i službeno proglasio svoju ambiciju za uzastopnim mandatom u Elizejskoj palači.
U kampanji, kojom se neuvijeno i nimalo suptilno pokušava pridobiti glasačko tijelo ekstremne desnice, većina argumenta svodi se na probleme imigracije i sigurnosti, a upravo su kod Sarkozyja još od 2005. godine, kada je obnašao funkciju ministra unutarnjih poslova, ti pojmovi prosto neodvojivi.
Bilo bi tu, u tom visoko organiziranom istupu UMP-a, nepravedno izostaviti i predani rad aktualnog ministra unutarnjih poslova, izvjesnog Claudea Guéanta, koji pomalo funkcionira kao Sarkozyjev mračni alter ego.
Naime, u njegovom diskursu nema mjesta apstraktnim zazivanjima o ugroženim europskim granicama ili o kontroliranju dotoka stranaca kao kod Sarkozyja, u Guéantovoj logici stvari su mnogo jasnije posložene – između imigracije i kriminaliteta uspostavlja se direktna veza, a dodjeljivanje prava glasa strancima značilo bi, ni manje ni više, nego uvođenje halal prehrane u školske kantine.
No toliko priželjkivanu premoć u anketama promptno je denuncirala nova opsežna anketa, objavljena 18 sati nakon prve. Prema njoj, Hollande u prvom krugu osvaja 30 posto naspram 26 posto za Sarkozyja, no što je još mnogo važnije, u drugom krugu razlika je još frapantnija, 58 naspram 42 posto u korist Hollandea.
Na sveopću konfuziju u anketama oglasio se Patrick Buisson u Le Mondeu, kojeg se drži za Sarkozyjevog glavnog savjetnika, inače bliskog pozicijama krajnje desnice, koji tvrdi da se premoć socijalista u drugom krugu uglavnom temelji na odvažnim i neutemeljenim generalizacijama biračkog tijela, dok opasku o oštrom skretanju udesno posve odbacuje te navodi da se radi tek o zabrinutosti za 'socijalnu patnju najugroženijih Francuza'.
Njegovu mekanu viziju ne dijele mnogi, među ostalim čak i konzervativni Wall Street Journal, koji je članak o francuskim izborima nedvosmisleno naslovio 'Nicolas Le Pen', u kojem ga proziva zbog izljeva ksenofobije i najave rezanja napola broja legalnih imigranta, što ga je i dovelo do nezahvalnog anketnog rejtinga.
