Željka Barić, ravnateljica Doma 'Duga-Zagreb', je gostujući gostujući u emisiji 'Studio 4' HRT-a rekla da je poznato iz 2019. godine da je 30 posto u obitelji, koji su došli do suda, recidiviralo na prekršajnoj razini činjenja djela i 55 posto na kaznenoj razini. 'Kazne koje dobivaju i kada budu procesuirani nisu učinkovite 100 posto, ali to nije ni realno očekivanje', naglasila je.

Smatra da je ključna koordinacija u sustavu onih koji postupaju u slučajevima nasilja. Rekla je kako je u slučaju iz Gospića sud brzo reagirao i to je kako kaže, za pohvalu. 'U praksi svjedočimo da to traje više tjedana. Osoba koja je u ovom slučaju nasilnik vrlo je brzo ponovila nasilništvo i to je trebalo biti znak da se radi o osobi koja ponavlja obrazac nasilnog ponašanja i koja je usmjerena na žrtvu te je spremna u nekom trenutku napraviti korak više', naglasila je te dodala kako je nasilnik trebao biti upućen u istražni zatvor.

Barić kaže kako, na žalost, u zatvorima u kojima se izdržava kazna nema dovoljno mjesta. 'Svjedočila sam da počinitelji prekršajnih djela nasilja čekaju kod kuće izvršenje kazne. Upravo stoga se često izriču uvjetne kazne', govori.

U Domu „Duga-Zagreb” ima dostupnih 25 mjesta. U 2020. bilo je sve dosta statično, 2021. bio je umjereni porast štićenika, ali u cijeloj 2022. primjećuje se da u Dom dolaze znatno mlađe žrtve s malom djecom. 'Povratak mladih mama počinitelju je 30 posto s idejom da zna da ima pomoć izvan obitelji, ali idem probati još jednom. Tu se radi o emocionalnoj ovisnosti, rekla je i dodala kako je to glavni razlog ostanka u vezi'.

Na pitanje koliko su žene spremne govoriti o bolnim situacijama, Barić je rekla kako u Domu imaju tri razine na kojima djeluju. 'To je razina u skloništu, savjetovalištu i razgovor s osuđenim počiniteljima nasilja', istaknula je. Dodaje kako su u skloništu žene težeg nasilja i one žele pričati o tome što im se dogodilo. U savjetovalište dolaze žrtve koje žele ostati anonimne, ali traže savjet.

Ove godine pet žena su ubili vlastiti sinovi. Praksa pokazuje da je u većini takvih ubojstava stvar u ne liječenoj psihičkoj bolesti ili liječenoj koja je u pauzi s uzimanjem lijekova u vlastitom odabiru. Barić naglašava kako je dodatno osjetljiva skupina zlostavljanih onih s invaliditetom.

Na pitanje koliko se žene dugo zadržavaju u skloništu rekla je kako je od 2007-2010. godine prosjek bio 2 mjeseca, od 2010-2020. taj prosjek je između 3 i 6 mjeseci. '80 posto žena koje su izašle iz skloništa su rekle da im je boravak u njemu donio osjećaj sigurnosti, podrške i nade', naglasila je.