Podatke je otkrila Svjetska meteorološka organizacija na godišnjem skupu Europskog geoznanstvenog saveza (EGU) u Beču, izvještava BBC.

Ozonski omotač štiti od raka kože, ali se plin uništava u reakcijama s industrijskim kemikalijama.

Iako je upotreba takvih kemikalija zabranjena UN-ovim Montrealskim protokolom, problem je u tome što je njihovo trajanje u atmosferi toliko dugo da se očekuje da će šteta koju nanose potrajati desetljećima.

Destruktivne reakcije pomažu i hladni uvjeti u stratosferi. Prethodne zime, dok je na površini Artika bilo neuobičajeno toplo, temperature na visini od 15 od 20 kilometara od Zemljine površine naglo su se stropoštale.

'Stupanj gubitka ozona svake zime ovisi o meteorološkim uvjetima. Gubitak ozona 2011. pokazuje da moramo biti oprezni i budno motriti situaciju na Arktiku u predstojećim godinama', kaže Michel Jarraud, glavni tajnik Svjetske meteorološke organizacije.

Gubitak ozona znači da štetne sunčeve ultraljubičaste B zrake lakše prodiru kroz atmosferu, što je povezano s porastom broja slučajeva raka kože, katarakte i oboljenja imunološkog sustava.

Svjetska meteorološka organizacija pozvala je građane Grenlanda i Švedske da obrate osobitu pažnju na nacionalna upozorenja vezana uz razine ozona.

Montrealskim protokolom iz 1987. godine zabranjena je uporaba mnogih kemikalija koje oštećuju ozon, poput klorofluorougljika (CFC) koji je svojedobno bio veoma popularan rashladni medij.

Uporaba nekih štetnih kemikalija nastavlja se i danas, premda u znatno manjim količinama, osobito u siromašnijim zemljama kojima je odobreno više vremena da prekinu s korištenjem materijala nužnih za preživljavnje njihovih industrija.

No iako koncentracije takvih kemikalija u atmosferi padaju, one mogu trajati desetljećima, pa se tako ne očekuje da će se ozonska rupa nad Anarktikom u potpunosti oporaviti sve do razdoblja 2045-2060. dok će se ozonska rupa nad Arktikom na normalu vratiti deset do 20 godina kasnije.