Utjecaj zajednice i interneta kao medija na razvoj naslova novije generacije nije nešto čemu se vrijedi čuditi. Međutim, u posljednje vrijeme, uoči dolaska (po mnogima) novog zasićenja u svijetu gaminga, vox populi počeo je ozbiljno utjecati na tijek razvoja jednog vrlo popularnog naslova. Naime, vlasnici Xbox360 konzole prošlog su tjedna imali priliku pregledati i iskusiti demo verziju nadolazećeg nastavka hit-survival horrora Resident Evil 6. Privilegirani su mogli zaigrati isti ako su imali kopiju Dragon's Dogme. Iznenađujuće je, naime, koliko su žustro svi reagirali na neke manje popularne dizajnerske poteze.

Općenito je poznato da je horor faktor Resident Evila splasnuo zaključno sa četvrtim nastavkom. Svi nastavci (on uključen) postali su klasici žanra, te se i dan danas koriste kao referenca za dizajn novih naslova u žanru. Peti je uveo nepopularni multiplayer, kao i neopisivo retardiranu teoriju zavjere prema kojoj su autori trebali ispasti rasisti zbog toga jer glavni lik (Chris) koji je bijelac većinu igre prazni šaržere u, zamislite vi to, crnce. Naravno, iz konteksta je izvučena činjenica da se igra dešava u prokletoj Africi a ne u okružju Budimpešte, pa shodno tomu, barem prema zadnjoj provjeri, većina tamošnjeg lokaliteta ima crnu a ne bijelu kožu. Međutim, to je za namjene ovog osvrta relativno irelevantno. Veliki, zapravo po nama najveći pogrešan potez pri dizajnu igre je kompromitiranje horora na račun akcije. Igrin coop uvelike je umanjio osjećaj izolacije i paranoje, dok agilnost likova također ugrožava namjerno formiranu "tromost" koja je u velikom broju dosadašnjih naslova u žanru bila jedan od glavnih razloga za dobar stari osjećaj panike.

Umjesto da se dotaknu problema koje je formirao prijašnji nastavak, uvaže mišljenje gaming nacije, te u krajnjoj liniji - kupaca, Capcom su novi nastavak još više usmijerili prema akcijskom žanru. Demonstracija, osim disproporcionalne količine pirotehnike, u sebi sadrži i previše municije, previše neprijatelja i premalo tenzije da bi se nazvala ozbiljnim survival horrorom. Što je još gore, njene gameplay mehanike sada više podsjećaju na Call of Duty nego na dobar stari Biohazard. "Evo, opet vi sa pljuvanjem po Call of Dutyu...igrica je skroz dobra". Da, Ivice, ali kada u igru koja je po žanru formirana kao survival horror ubaciš gomilu neprijatelja, korištenje zaslona i automatski regenerirajući healh, reference na Call of Duty doslovno dolaze same od sebe. I što je najbolje, nismo sami u ovom mišljenju. Gaming forumi prepuni su razočaravajućih izjava, dok većina eminentnih gaming siteova i časopisa čak prognozira propast gotovog proizvoda.

Mi se, u drugu ruku, planiramo malo distancirati od tih apokaliptičnih predviđanja. Ne zaboravimo kako novi Resident Evil, naime, još nije niti izašao. Ako ćemo donositi neke konkretne zaključke kako igra ništa ne valja, to ćemo napraviti kada ona konačno izađe, te kada dobijemo priliku izigrati više nego dvadesetak minuta adrenalinom nakrkanog zombi šutera. Do tog trena možemo kritizirati demo i samo strpljivo čekati!