U podne, glavna tržnica pitoreskne hrvatske metropole preplavljena je bojama, zvukovima i mirisima. Kasnije poslijepodne, kad trgovci pakiraju štandove, najnovija članica Europske unije pokazuje svoje naličje; na scenu stupaju siromašni skupljači voća i povrća ostavljenog na betonu.

'Toga je sve više', kaže Nada, prodavačica voća. 'Još je tužnije što to nisu samo umirovljenici i beskućnici, nego sad i mladi ljudi.'

Hrvatska nije doživjela napredak kakav je okusila 'klasa 2004.' – 10 zemalja, uglavnom postkomunističkih, iz Istočne Europe, koje su se priključile Uniji prije deset godina, kad je cvjetao svjetski biznis.

Hrvatska je to propustila u velikoj mjeri zbog autoritarne vlasti koja se ukotvila u Zagrebu netom uoči izbijanja ratova kojima je dokrajčena Jugoslavija. Od tada Hrvatska je vratila svoja demokratske kvalitete, ali je teško vraćala izgubljena tržišta i morala je odustati od subvencionirane brodogradnje kako bi ispunila EU kriterije.

U odsjaju vatrometa i fanfara

Siromaštvo nije neobično u balkanskom susjedstvu Hrvatske, niti u džepovima bogatog EU zapada šest godina nakon početka svjetske financijske krize. No dubina hrvatskog propadanja posebno se ističe u odsjaju vatrometa i fanfara kojima je obilježen ulazak u EU.

Tragovi siromaštva posvuda su, od procvata dućana za siromašne do rastućeg broja opustjelih poslovnih prostora u srcu Zagreba – potpuna suprotnost popularnom imidžu Hrvatske kao turističke zamke za ljubitelje plaža i otoka.

'Ljudi prevrću svaki novčić', kaže Ana, prodavačica u kiosku. 'Kupuju najjeftinije novine, najjeftinije cigarete, najjeftinije bonove za mobitel.'

Hrvatska je u šestoj godini recesije, a 2015. mogla bi se naći u sedmoj.

'Hrvatske političke elite ne razumiju ekonomiju, niti im je ona prioritet', rekao je Velimir Šonje, vlasnik tvrtke za poslovno savjetovanje ArhivAnalitika. 'Nemaju moderne upravljačke vještine, niti ljude sposobne provesti reforme.'

Hrvatsko 'čudo'od nepovjerenja

Zapadni analitičari u čudu su zbog nesposobnosti Hrvatske da maksimalno iskoristi članstvo u Uniji, koja nudi više od 10 milijardi eura kroz fondove za infrastrukturne i razvojne projekte do 2020. godine.

Većina krivnju svaljuje na duboko nepovjerenje koje Hrvati gaje prema slobodnom tržištu i kapitalizmu – ostavštini socijalističke Jugoslavije – što blokira reforme usmjerene uklanjaju barijera poduzetništvu.

Šonje kaže da je sastavni dio problema utjecaj javnih poduzeća i njihovih dobavljača/izvođača u privatnom vlasništvu.

'Taj državni blok toliko je golem da je dominantan interes društva… očuvati status quo i osigurati komad torte', rekao je Šonje. 'No posljedice su dramatične.'

Potrošački krediti u padu su već više od dvije godine, a taj trend remete samo brzi gotovinski zajmovi.

'Godine 2000., u svim pučkim kuhinjama u Hrvatskoj jelo je oko 6.000 ljudi. Danas, isto toliko ih je samo u Zagrebu', rekao je Zvonko Mlinar, čelnik Hrvatske mreže za beskućnike. On procjenjuje da oko 23 posto Hrvata živi ispod granice siromaštva. Prije deset godina, bilo ih je 15 posto.

Ivan Prgomet (71), popularni zagrebački brijač, kaže da jedva spaja kraj s krajem za plaćanje najamnine i režija. 'Prije 1990., zapošljavao sam sedmero ljudi. Mislio sam da će nakon neovisnosti stvari krenuti nabolje. Ali nisu', rekao je Ivan.

Cijelu reportažu možete pročitati ovdje