Naravno, njezini nalazi, mada univerzalno primjenjivi, posebno su interesantni za nas i naš zdravstveni sustav.

Hrvatsku je odabrala, među ostalim, i zato što je s njom povezana obiteljskim sponama.

'Moja je obitelj kulturološki hrvatska, stoga mi je oduvijek bio san da posjetim zemlju i naučim jezik', objasnila je za studentski časopis The Daily Reveille.

Na klinikama za rak u Zagrebu provela je godinu i pol, a za svoje istraživanje dobila je jednu od najprestižnijih stipendija iz programa Fulbright. Stipendije i grantovi ove zaklade dodjeljuju se samo vrhunskim studentima i znanstvenicima, a dostupni su ne samo u SAD-u već u 155 zemalja. Koliko su kompetitivne govori podatak da je 53 njihovih dobitnika nagrađeno Nobelovom nagradom, a 78 Pulitzerom.

Problem smanjivanja nuspojava liječenja

Wilson je svoje istraživanje provela iz perspektive studentice medicinske fizike.

U razgovoru za američki list istaknula je da u liječenju raka uvijek postoji određeni rizik kasnijeg javljanja nuspojava.

'Postoji šansa da će liječenje uzrokovati oštećenja na zdravom tkivu. Postoji mogućnost da pacijent završi s drugim rakom zbog zračenja ili oštećenjima srca toksičnim antitumorskim lijekovima. Stoga, kada liječimo zračenjem, moramo voditi računa ne samo o tome kako da ih optimiziramo, već i kako da smanjimo rizike', objasnila je Wilson.

Pod vodstvom Waynea Newhausera, profesora medicinske fizike, a u suradnji s Centrom za rak Mary Bird Perkins, Wilson uglavnom radi na stvaranju modela i simulacija koje bi trebale smanjiti posljedice zračenja na tijela pacijenata.

Danas se, kaže, računalno planiranje liječenja uglavnom fokusira na uklanjanje tumora. U budućnosti ono bi trebalo postati mnogo više personalizirano kako bi se sačuvala zdrava tkiva bolesnika.

Što je otkrila u Hrvatskoj?

Hrvatska je sa 212 umrlih od raka na 100.000 stanovnika u 2014. godini bila na drugom mjestu u Europi, odmah iza Mađarske.

Wilson je u Hrvatsku došla uvjerena da odgovor na njezino pitanje zašto je ovdje stopa smrtnosti tako velika neće biti jednostavan, odnosno da tajna nije samo u nedostatku liječenja ili resursa. U tom kontekstu posebno je pratila rad medicinskih fizičara u zagrebačkim klinikama.

'Onkolozi znaju sve o raku; kako očekuju da će se on razvijati i kako ga žele liječiti', rekla je. 'Medicinski fizičari prihvaćaju ono što im liječnici kažu i vode računa da liječenje ide glatko. Mi moramo osigurati da zračenje pogodi pravo mjesto, da strojevi rade kako treba i pratimo hoće li liječenje uzrokovati efekte koje očekujemo na svakom koraku liječenja', objasnila je.

No tijekom svojeg rada otkrila je da Hrvatska uopće ne nudi program studiranja medicinske fizike. Ljudi koje zanima ova karijera prvo završe fiziku da bi kasnije, tijekom rada na radnom mjestu dobili obuku pod nadzorom stručnjaka.

Zbog nedostatka profesionalne obuke, medicinski fizičari u Hrvatskoj se doživljavaju kao tehničari, a ne kao medicinski stručnjaci. Zbog toga imaju manji upliv na liječenje pacijenata, a Wilson smatra da je to jedan od ključnih razloga veće smrtnosti oboljelih od raka.

'Kada bi imali obrazovne programe i priznanje kao zdravstveni stručnjaci, to bi im moglo pomoći da svoj posao rade bolje', smatra američka medicinska fizičarka.

Naučila, zabavila se i promijenila planove

Tijekom svog boravka u Hrvatskoj, Wilson je pokušala mnoge studente zainteresirati za karijeru medicinskih fizičara. Stoga je održala brojna predavanja na tu temu, no pritom nije zaboravila na dobru zabavu. Ljude s kojima se susretala upoznavala je s američkim običajima, svirala je obou u jednom hrvatskom orkestru, sudjelovala je u brojnim zumba-partyjima, pripremala američke deserte i sl.

Izvorno joj je plan bio da se po povratku u SAD posveti liječničkom poslu. Međutim, rad na istraživanju u Hrvatskoj promijenio joj je planove – odlučila je nastaviti znanstveno-istraživačku karijeru u području smanjivanja posljedica zračenja.