Očevidci pričaju da su je spazili uz površinu s lukobrana. Vlasnik trgovine ronilačkom opremom Akinobu Kimura doplivao je do nje, snimio je video kamerom i potom je odveo do otvorenog mora.

'Lignja nije bilo ozlijeđena. Izgledala je živahno, puštala je tintu i pokušala me obuhvatiti svojim krakovima', rekao je Kimura za CNN. 'Vodio sam je do otvorenog oceana, nekoliko stotina metara od mjesta na kojem sam je zatekao, a ona je nestala u dubokom moru', dodao je.

Procjenjuje se da je primjerak bio dug oko 3,7 metara, što je malo za tu vrstu koja može dosegnuti više od 12 metara. Na obale sjeveroistočne Kanade 1933. godine naplavljena je jedna mrtva dužine 21,95 m.

Divovske lignje obično borave u dubokim vodama u kojima im je jedini pravi prirodni neprijatelj ulješura. Na površini, u plićacima ili uz obale viđaju se tek izuzetno rijetko, uglavnom kada su ozlijeđene ili uginule.

Do sredine 19. stoljeća spominjale su se samo u pričama koje su se smatrale mornarskim legendama. Danas se zna da doista postoje, a prvi pronađeni znanstveni dokaz bio je 'kljun' jedne životinje koja se 1854. nasukala kod Jütlanda u Danskoj. Prvi živi primjerak u divljini snimili su japanski istraživači 2004., a kamerom je prvi put zabilježena 2012.

Žive u svim oceanima, a najčešće ih se lovi u vodama Norveške, Velike Britanije, Japana, Australije i Južne Afrike. Vjerojatno žive na dubinama većim od 300 metara i rijetko dolaze bliže površini pa se češće nalaze u mrežama od kada se počelo s ribolovom na dubinama većim od 200 metara.