Vijest o njemačkom odobrenju prodaje Typhoona objavio je turski ministar obrane Yaşar Güler u razgovoru za televiziju TV100. Prema njegovim riječima, njemačka vlada konačno je pozitivno odgovorila na izvoz borbenih aviona u sklopu stvaranja pouzdanog kruga dobavljača. Güler je pritom pojasnio ključnu ulogu Italije, Ujedinjenog Kraljevstva i Španjolske u lobiranju da Njemačka odobri sporazum.

Ova odluka, po ocjeni vojnih analitičara, predstavlja značajan pomak s obzirom na to da je Njemačka prethodno zadržala čvrst stav protiv prodaje naprednih borbenih aviona Turskoj. Otpor Berlina prema takvom dogovoru nastao je zbog aktivnosti Ankare u regijama blizu Europe. Turske vojne operacije u Siriji, Libiji i njezina proširena prisutnost u istočnom Sredozemlju potaknuli su zabrinutost u Europi zbog potencijalne eskalacije i učinaka na regionalnu stabilnost.

Preciznije, Njemačka je bila na oprezu koristeći svoj položaj unutar konzorcija Eurofighter kako bi blokirala turske napore za odobrenje kupnje zbog bojazni da bi Typhoon mogao ojačati njihove sposobnosti i pomaknuti regionalnu ravnotežu ili čak biti iskorišten u unutarnjim sukobima koji uključuju kurdsko stanovništvo. U Njemačkoj su to posebno osjetljiva pitanja s obzirom na političku i društvenu klimu koja je u pravilu kritična prema stanju ljudskih prava u Turskoj.

Njemački pristup odražava njezin širi čin balansiranja koji se ogleda u održavanju diplomatskih odnosa s Turskom kao članicom NATO-a, uz istovremeno reagiranje na javno mnijenje i europske brige o regionalnoj sigurnosti. Nevoljkost Njemačke djelomično je neutralizirana diplomatskim uvjeravanjem partnera iz NATO-a, posebno onih uključenih u program Eurofighter, a koji žele ojačati njegovu tržišnu poziciju zbog sve popularnijeg američkog višenamjenskog mlažnjaka F-35.

Gubitak konkurentnosti nakon pojave F-35

Eurofighter Typhoon se suočio s velikom konkurencijom nakon tržišnog prodora F-35 jer se on može pohvaliti stealth sposobnostima i naprednom avionikom, značajkama koje nedostaju europskom modelu. Privlačnost F-35 dovela je do sve manje narudžbi za Eurofighter, dodajući financijski pritisak na konzorcij koji stoji iza Typhoona, jer troškovi održavanja i proizvodnje rastu kada se smanjuje ekonomija razmjera.

Iako je Typhoon poznat po svojim iznimnim sposobnostima manevriranja i svestranosti, nedostaju mu kvalitete izbjegavanja radara koje traže mnoge nacije u modernizaciji svoje flote. Kako bi se tome suprotstavio, konzorcij Eurofighter ulaže u nadogradnje poput najnovije verzije Tranche 4, također poznate kao Typhoon II, a koja integrira poboljšani radar i avioniku te robusnije borbene sposobnosti.

Nadogradnja Tranche 4 uključuje aktivan elektronički upravljan antenski niz (AESA), odnosno radar koji značajno poboljšava sposobnost Typhoona da prati i gađa više ciljeva istovremeno, čak i u složenim okruženjima elektroničkog ratovanja. Istovremeno, Britanci u sklopu programa testiraju revolucionarnu generaciju radara čije se antene mogu rotirati pod većim kutovima prednje hemisfere, što će dati prednost u hvatanju i praćenju zračnih ciljeva na bliskoj udaljenosti. Uz to, novi radar trebao bi snažno ometati signale pri suzbijanju neprijateljske protuzračne obrane i omogućiti zahvaćanje ciljeva iz daljine.

Osim toga, letjelica će biti nadograđena sustavom za elektroničko ratovanje, za što je zadužena talijanska tvrtka Leonardo te se trenutno priprema za provedbu ove modernizacije. S ovim sposobnostima Typhoon će se moći dodatno nositi s nizom misija, od zračne dominacije do preciznih napada i izviđanja, što ga čini prilagodljivijom platformom za obrambenu strategiju Turske. Istovremeno, njegova modernizacija omogućit će europskom konzorciju natjecanje s konkurentskim borbenim avionima poput korejskog KF-21, francuskog Rafalea i kineskog J-10C.

Odgovor na američku odbijenicu

Za Tursku ova nabava nije samo puka modernizacija, već i strateški odgovor na njezino isključenje iz programa F-35. Uložila je znatna sredstva i trebala je dobiti napredan nevidljivi lovac sve dok njezina nabava ruskog protuzračnog obrambenog sustava S-400 nije dovela do američkih sankcija i uskraćivanja mogućnosti da kupi F-35. To je ostavilo Tursku u potrazi za alternativnim opcijama za održavanje konkurentske prednosti, a Eurofighter Typhoon se pojavio kao moguća zamjena, iako je američki State Department početkom ove godine odobrio još uvijek nedetaljiziranu prodaju aviona F-16 Block 70 kao svojevrsnu ruku pomirenja.

Turski dužnosnici, uključujući ministra Gülera, stalno su naglašavali operativne prednosti koje bi im Typhoon ponudio, posebice u usporedbi sa zastarjelim F-16 i F-4, a koji se trenutačno nalaze u inventaru. Iako su ove platforme služile potrebama Turske, obrambeni ciljevi nacije su se promijenili, zahtijevajući naprednije sposobnosti. Typhoonov domet, brzina i višenamjenske mogućnosti čine ga jakim konkurentom, pozicionirajući ga kao strateško sredstvo turskih zračnih snaga u odvraćanju potencijalne prijetnje. Sa sposobnošću postizanja nadmoći u zraku, izvođenja preciznih napada i izviđanja, Typhoon zadovoljava trenutne potrebe Turske, a istovremeno pruža određeni stupanj operativne fleksibilnosti u misijama velikog dometa i visoke prijetnje.

Nadalje, sposobnost Eurofightera da integrira raznolik niz oružja povećava njegovu svestranost. Verzija Tranche 4 opremljena je dugometnim projektilima Meteor zrak-zrak te projektilima Brimstoneo za precizne udare i Storm Shadow za napade većeg dometa. Ovi sustavi omogućuju Typhoonu da se uhvati u koštac s protivnicima izvan dosega neprijateljske protuzračne obrane, što je kritična sposobnost u spornim zonama kao što je istočni Mediteran, gdje Turska posljednjih godina ističe svoje interese.

Stručnjaci ističu da se turska nabava Typhoona također može promatrati kao diplomatska pobjeda unutar NATO-a, signalizirajući ojačan odnos s europskim saveznicima poput Ujedinjenog Kraljevstva i Španjolske, a obje su aktivno podržavale ponudu Turske za te avione. Ocjenjuju i da je ova kupnja približava tim europskim državama, nudeći Ankari alternativni put za vojnu nabavu izvan Sjedinjenih Država kao dosadašnjeg stalnog partnera. Ugovor za Typhoone također služi široj diplomatskoj svrsi, potencijalno ublažavajući neke napetosti unutar NATO-a, jer pokazuje volju Turske da ulaže u tehnologiju usklađenu s NATO-om.

Zamjena za pola stoljeća stare Phantome

Najava o nabavi najvjerojatnije 40 primjeraka Typhoona dolazi upravo u vrijeme u kojem tursko ratno zrakoplovstvo proslavlja 50. obljetnicu korištenja zastarjelih aviona tipa F-4E Phantom 2, početkom 2000-ih nadograđenih na inačicu Terminator 2020. Od njih 54, približno polovicu značajno je modificirao izraelski IAI novim sustavima avionike, izvorno namijenjenim državnom programu Kurnass prije nego što je otkazan. Preostali okviri zrakoplova nadograđeni su u Turskoj pomoću kompleta koje je osigurao Izrael.

Budući da su turski Phantomi opremljeni samozaštitnim kapsulama EL7L-8222 za elektroničke protumjere, Ankara se prvenstveno na njih oslanja u misijama pratnje zrak-zrak i zaštiti zračnog prostora. Ove u borbama dokazane kapsule ostaju vrlo učinkovite i 20 godina nakon uvođenja, omogućujući poboljšanu sposobnost preživljavanja u suočavanju s protivničkim radarskim sustavima, uključujući one koji se nalaze u modernim lovcima. Preostali turski F-4 mogu nadalje poslužiti kao neposredni lanseri televizijski navođenih raketa Popeye, a koje nose bojnu glavu od 360 kilograma i domet im je oko 80 kilometara.

Phantomi su vrlo aktivni i u redovitim međunarodnim vježbama Anatolian Eagles u zračnom prostoru iznad baze Konya. Riječ je o vježbama koje simuliraju ratno okruženje, a njihova razina težine se povećava od lakih do izuzetno teških zadaća te uključuju koordinaciju zemaljskih obrambenih sustava i gostujućih ratnih zrakoplovstava. Plan je da se Phantomi zadrže sve do 2030. godine, kada bi ih u potpunosti zamijenili Typhooni.

Zaključno, turska nabava Typhoona predstavlja kritičan korak u redefiniranju obrambenih sposobnosti zemlje i jačanju njezine strateške autonomije. Za Njemačku ova prodaja ukazuje na nevoljko, ali pragmatično pomicanje u balansiranju između zabrinutosti oko sigurnosti sa širim strateškim prednostima potpore Turskoj kao važnoj članici NATO-a. Istovremeno, Typhoon neće samo unaprijediti vojnu spremnost Turske, već će također ojačati njezin diplomatski položaj, pružajući joj veću moć na regionalnoj razini i unutar NATO-a, i to u trenutku u kojem se Ankara nastoji uspostaviti kao ključna regionalna sila s otpornim, svestranim i modernim zračnim snagama.