U općem oduševljenju zbog postignutog sporazuma o dokapitalizaciji banaka, 50-postotnog brisanja grčkog duga i stvaranja financijske 'bazuke' – Europski fond za financijsku stabilnost podebljan je na preko 1000 milijardi eura – BBC piše o dosad neviđenoj demonstraciji političke volje i financijske snage koja će bez sumnje kupiti europskim liderima određenu količinu vremena i pozitivne indekse na tržištima kapitala. Svejedno, ne propuštaju spomenuti mišljenje mnogih ekonomskih stručnjaka da je 1000 milijardi eura Fonda za financijsku stabilnost (ESFS) ipak manje od očekivanog. Bubu u uho stavljaju i komentarima da još uvijek nije točno precizirano na koji će način članice eurozone odraditi dokapitalizaciju. Sarkozyjeva ideja da se angažira Središnja europska banka nije prošla. Okvirno, to će učiniti privatni investitori, pa nacionalne vlade, a tek u posljednjem koraku navedeni fond. BBC radio pak prenosi riječi ministra financija Georgea Osbornea da EU treba iskoristiti trenutak te da je Europa postala bolje mjesto za život.

The Guardian piše u istom slavljeničko-sumnjičavom tonu. Prenosi riječi ekonomista ING banke koji upozorava da će, ukoliko eurozona ne održi započeti san na životu, tržišta brzo promijeniti ploču. 'Eurozona je možda na putu prema sretnom završetku. No to neće biti sretan kraj s jakom poantom u stilu američkih filmova. Više izgleda kao da će se raditi o završetku u francuskoj kinematografiji. Kompleksno, s puno drame, no svejedno skončano sretno', kaže Carsten Brzeski. Guardian će također podsjetiti čitatelje da je ministar vanjskih poslova William Hague pred sam samit izjavio da je euro poput kuće u plamenu i bez izlaza.

Observer se pozabavio ulogom Kine u financiranju Europskog fonda za stabilnost. Njegov čelnik Klaus Regling poletjet će za Peking već sutra. Neki spominju i posjet Sarkozyja. Urednica za ekonomiju, Heather Stweart, podsjeća da je Kina ključna za europski izvoz te da bi slom eura naštetio objema stranama. K tome, Peking želi diversificirati svoje devizne rezerve među kojima dominira dolar. Sve to daje nadu da će uvoznik s Dalekog istoka biti voljan kupiti pozamašnu količinu europskih obveznica, pogotovo kritičnih zemalja, a sve preko posebne financijske institucije vezane za ESFS, koja će moći trgovati njima na sekundarnim tržištima.

Telegraph također prenosi Georgea Osbornea, no u nešto drukčijem koloritu. Ministar izjavljuje da, za razliku od kontinentalnih, britanske banke ne trebaju nikakvu dokapitalizaciju, što je znak očitog povjerenja u otočki bankarski sustav. Premda je britanska politička elita srdačno pozdravila jučerašnji plan akcije, njihovi analitičari ne propuštaju priliku da pokvare veselje. Tako će bankovni stručnjak Ian Gordon iz Evolution Securitiesa napomenuti: 'Dogovorena dokapitalizacija je još uvijek više aspiracija negoli stvarnost. Kristalno je jasno da Europljani nemaju namjeru podbočiti svoj bankarski sustav tako sigurnim mjerama kao što ih zahtijeva naš regulator. Vrlo lako se može dogoditi da europske banke nakon zadanih osam mjeseci ne uspiju skupiti potrebnih 106 milijardi eura.'

S druge strane Atlantika, New York Times se pridružuje čestitkama riječima da su se europski lideri napokon odlučili sustavno pozabaviti problemom eura umjesto da izbacuju maglovite izjave. Premda nije postojao krajnji rok za dogovor, u Bruxellesu su htjeli postaviti čvrstu strategiju rješenja prije samita G20 zakazanog za 3. i 4. studenog u Cannesu. Što prešutno, što eksplicitno, to su od njih očekivali svjetski vođe, posebice Obama, prije nego sjednu za zajednički stol.

Očekivano, samit koji je trajao do četiri sata ujutro bio je mjestom radnje nekoliko anegdotalnih scena koje britanski mediji nisu mogli propustiti. Najsočnija je ona u kojoj se Berlusconi pozdravio s danskom premijerkom te, nakon što je ona prošla, uputio pogled prema njezinoj stražnjici. Također, teatru je pridonijela i činjenica da su se Berlusconi i Sarkozy izbjegavali čitavu noć. Prije svega zbog smijeha koji je francuski predsjednik podijelio s Angelom Merkel kada ih je na press konferenciji prije nekoliko dana francuska novinarka pitala za mišljenje o Berlusconiju. Talijanski premijer nije ostao dužan. Doprinio je političkoj sapunici izjavom da mu se njemačka kancelarka ispričala za smijeh. Odmah potom njezin je glasnogovornik demantirao to na Twitteru: 'Nije mu se imala ispričati ni za što.' Samitskoj napetosti pogotovo su pridonijeli talijanski novinari, kako prenosi Guardian. Njih je od nove strategije za izlazak iz krize daleko više zanimalo što je to Berlusconi naškrabao u pismu namjere Bruxellesu o daljnjim reformama koje će poduzeti. Na press konferenciji predsjednika Europskog vijeća Hermana Van Rompuya nije se moglo čuti nijedno drugo pitanje osim intriga vezanih za to tajnovito pismo.