Žičani zid spomenik je neučinkovitosti koji je mađarski premijer Viktor Orban podignuo u ime zaštite europskog kršćanskog načina života i straha od islamizacije Europe, piše Reuters.

Nakon što je podignula 175 kilometara ograde uz granicu sa Srbijom, što je koštalo 80 milijuna dolara, Mađarska se bacila na gradnju ograde s Hrvatskom. Za razliku od posljednje linije metroa u Budimpešti koja je završena deset godina kasnije od planiranog i čija je konačna cijena bila triput veća od prvotno dogovorene, žica je niknula nevjerojatno brzo.

Mađarski vlastodršci zadužili su vojsku da nadgleda i provodi posao kako bi izgradnja išla što brže pa je žičana barijera postala projekt od nacionalne važnosti.

'Trebalo je neko vrijeme da vladina politika protiv izbjeglica urodi plodom, ali kako je većina medija pod kontrolom države, i to se dogodilo', kaže Richard Szentpeteri Nagy, analitičar u Centru za političku analizu.

'Pomno filtrirajući poruke kroz javnu televiziju, poput onih kako izbjeglice bacaju kamenje i napadaju policiju, pridobili su javnost na svoju stranu', tvrdi Szentpeteri Nagy.

Nakon gradnje ograde sa Srbijom Mađari su se ekspresno bacili na gradnju 41 kilometra ograde na granici s Hrvatskom. Isprva je vojska zvala privatne izvođače radova, ali nakon što je Orban ministru obrane poručio da radovi sporo napreduju, vojska je preuzela projekt.

Dijelove ograde postavljali su zatvorenici koji su za taj posao dobili sitnu naknadu, a Gabor Tarany, direktor čeličane koja sudjeluje i izradi ograde ističe da ga nije briga za politiku.

'Nema emocija u ovom poslu. Mi samo gradimo i nije nas briga za što se to koristi. Posao je posao', kazao je Tarany .

Država je također mobilizirala i nezaposlene koji primaju državne potpore kroz program javnih poslova.

'Ljudi koji rade na javnim poslovima imaju obvezu raditi ili će u suprotnom izgubiti povlastice', istaknula je Marta Varga, glasnogovornica Csongrada.

Oni isplaćuju mjesečnu plaću oko 220 dolara za rad na žičanoj ogradi što je polovica od mađarske minimalne plaće. Kaže kako nitko nije odbio raditi.

Orbanova politika donijela mu je poene na političkoj sceni. Iako ga je šef Europske komisije Jean-Claude Juncker nazvao diktatorom, naklonost u Mađarskoj mu ne pada. Naprotiv, stalno raste, i njegov Fidesz danas ima 10 posto prednosti ispred prve sljedeće stranke, a njegovu politiku prema izbjeglicama podržava 82 posto građana Mađarske.

Nakon što je tamošnja policija prošlog tjedna koristila suzavac, vodene topove i završila gradnju ograde, premijer Rumunjske Victor Ponta situaciju je usporedio s najmračnijim dobom europskog kontinenta kada su na vlast dolaziti nacisti.

'Ograde, psi, policija, puške: izgleda kao da je Europa 1930-ih. I jesmo li riješili problem time? Ne, nismo', kazao je Ponta i dodao da se tako problem samo prebacuje na Hrvatsku, Srbiju i Rumunjsku.

I dok jedini sugeriraju da su Mađari zaboravili 1956. godinu, kada ih se 200.000 moralo iseliti nakon invazije SSSR-a, gradonačelnik Morahaloma, gradića na granici sa Srbijom ističe da se događaji iz 1956. i danas ne mogu uspoređivati i smatra da bi njegov grad, da nema ograde, već nestao.

Bez obzira na to što žicu podržavaju u Mađarskoj, ekonomisti smatraju da joj takva politika može dugoročno naštetiti.

'Mađarska treba bolju perspektivu i, iskreno, poniznosti u tom pitanju. Prije samo 25 godina Mađarska je prestala držati svoje ljude u žici i velik dio prosperiteta od tada je generiran zahvaljujući europskoj solidarnosti. Sve više se pitam pripada li više Mađarska Europi', zaključio je ekonomist UniCredita Erik F. Nielsen.