Indijski obrambeni portal Defense.in objavio je kako je Pariz službeno zatražio od New Delhija da pooštri kontrolu izvoza komponenata avionike korištene u Su-30SM, zbog straha da bi ti ključni sustavi mogli biti neizravno isporučeni Rusiji, zaobilazeći pritom međunarodne zapadne sankcije.

Ruski Su-30SM, varijanta Su-30MKI kojim upravljaju Indijske zračne snage (IAF), uvelike se oslanja sustave avionike koje proizvode francuske tvrtke Thales i Safran.

Ovi sustavi, između ostalih, uključuju višenamjenske zaslone, navigacijske sustave, pilotske prikaznike u visini glave (HUD), a koji su ključni za operativnu učinkovitost borbenih aviona. Indija, koja upravlja najvećom flotom platforme Su-30 u svijetu, razvila je značajnu stručnost u održavanju i opskrbi rezervnim dijelovima za ove dvosjede koji su nastali iz sovjetskog lovca Su-27.

Tehnička stručnost pozicionirala je indijske tvrtke kao ključne dobavljače u globalnom lancu opskrbe korisnika brojnih inačica Su-30. Uz Rusiju i Indiju, lovce Su-30 u različitim varijantama i modifikacijama, koriste još Alžir, Angola, Armenija, Bjelorusija, Indonezija, Kazahstan, Malezija, Mjanmar, Kina, Uganda, Venezuela i Vijetnam. Međutim, Francuska je zabrinuta da bi se ovaj pristup kritičnim komponentama mogao iskoristiti za neizravnu opskrbu Rusije, koja je trenutno pod međunarodnim sankcijama zbog invazije na Ukrajinu.

Valja reći da je ovisnost Moskve o francuskim komponentama velika jer Rusija u svojoj zračnoj komponenti ima oko 150 aviona Su-30 u inačicama SM i M2.

Prikrivanje stvarnih ruskih izvoznih namjera

Nedavna istraga InformNapalma, međunarodne obavještajne zajednice, otkrila je da kazahstanska tvrtka ARC Group servisira ruske Su-30SM koristeći francusku tehnologiju i to unatoč sankcijama.

Prema navodima InformNapalma, oprema koja se popravlja ili mijenja uključuje Thalesove multifunkcionalne zaslone SMD55S i SMD66S, radionavigacijske sustave TACAN-NC12, sustave za slijetanje TLS2020, indikatore HUD 3022 i Safranov navigacijski sustav SIGMA 95NAA. Prema prikupljenim dokumentima, kazahstanski ARC Group je ove godine potpisao ugovore s Thalesom za održavanje spomenute opreme na kazahstanskim borbenim avionima Su-30SM.

Tvrtka sa sjedištem u Temirtauu na sjeveru Kazahstana, a kojom, barem prema imenu, predsjeda Rus Ivan Meljnik, dobila je od Thalesa trogodišnju tehničku podršku, dokumentaciju za održavanje sustava i zamjenjive modularne komponente (LRU) koje su dizajnirane za zamjenu u kratkom vremenu bez upotrebe vrlo specijaliziranih alata. To znači da se avion može brzo vratiti u službu, dok se pokvareni LRU testira i popravlja. Međutim, ugovor sadrži izričite odredbe o kontroli izvoza s izričitom zabranom prijenosa bilo koje robe u Rusku Federaciju.

Osim toga, Thales i Safran su nedavno dali pismeni odgovor na pitanje u vezi s izvozom opreme u Kazahstan, navodeći da francuska oprema nije izvezena u tu zemlju. Uz to, Thales je iz predostrožnosti suspendirao sve ugovore s kazahstanskim servisom i razmatra podizanje tužbe i eventualno traženje odštete. Safranova reakcija je bila opreznija, izbjegavajući odgovore na pitanja o kontroli izvoza, poštivanju sankcija i suradnji s ARC Group koja se pozicionirala kao Safranov ekskluzivni distributer.

Iako indijska vlada još nije službeno odgovorila na francuski zahtjev, ovaj slučaj ilustrira važnost neovisnih istraga i medijskog odjeka koji je izazvao, budući da je već potaknuo akciju na najvišoj razini. Takve akcije imaju izravan, iako ne uvijek jasno vidljiv učinak na sposobnost Rusije da održi svoj rat protiv Ukrajine.

Ranije su indijski mediji objavili kako New Delhi izbacuje Rusiju iz programa modernizacije Su-30 u cilju pune neovisnosti u pružanju usluga za taj tip aviona na domaćem i globalnom tržištu. S druge strane, to bi moglo biti jednostavno razrađeno prikrivanje kako bi Rusija nastavila prodavati svoje dijelove za Su-30 u inozemstvu. Indija je desetljećima sklapala sovjetske i ruske borbene avione po licenci, a takvi poslovi nisu bili neuobičajeni u rasponu od montaže sjevernokorejskih MiG.29 do kineskih Su-27 tijekom 1990-ih godina.

Ipak, Indija se s programom Su-30 izdigla iznad samog izvornog proizvođača Rusije u tolikoj mjeri da je opseg koje zaprima ta južnoazijska država dvostruko većih od onih koje je odobrila Moskva.

Jedno vrijeme najbolji na svijetu

Sovjetske oružane snage su 1984. godine uvele u službu lovac za nadmoć u zraku tipa Su-27 Flanker koji je, nakon opsežnih testiranja u Sjedinjenim Državama tijekom 1990-ih, smatran najsposobnijim borbenim avionom za zračnu borbu. Derivat aviona većeg dometa, dizajniran kao presretač s dva sjedala, počeo se razvijati sredinom 1980-ih, a prvi je poletio 1989. godine. Raspad Sovjetskog Saveza dvije godine kasnije spriječio je ulazak u domaću službu, dok je dovršene samo indijske i kineske narudžbe za prilagođene modele što je, pak, omogućilo klasi da uđe u serijsku proizvodnju pod novom oznakom Su-30.

Indijska varijanta integrirala je tehnologije iz otkazanih lovaca za nadmoć u zraku tipa Su-27M i Su-37, uključujući radare N011M, kontroliranih uzgonskih površina, motora AL-31FP i osnosimetričnih mlaznica za vektoriranje potiska. Kada je 2002. godine ušao u službu Indijskih zračnih snaga, Su-30MKI se smatrao najsposobnijim lovcem na svijetu i bio je mnogo sofisticiraniji od bilo kojeg lovca kojeg je Rusija mogla priuštiti vlastitim zračnim snagama. Značajna postignuća rezultirala su prvim operativnim lovcem na svijetu s motorima za vektoriranje potiska za poboljšanu upravljivost, imao je najveći domet i bio prvi lovac ikad izvezen s radarom s elektronički skeniranim poljem.

Danas se lovce Su-30MKI sastavljaju u Nashiku na zapadu Indije, a lokalna industrija uložila je značajne napore u povećanju udjela domaćih komponenti u tim avionima. Prema navodima portala The Diplomat, približno 400 indijskih tvrtki koje isporučuju komponente za Su-30 trenutačno uvelike ovise o programu za svoj opstanak, dok stotine drugih od njega imaju značajne koristi, što je glavni pokretač kontinuiranog širenja indijskih narudžbi za borbene avione od sredine 2000-tih.

Međutim, za razliku od Kine, koja je uspjela u potpunosti modernizirati Su-27 unutar jednog desetljeća, s iznimkom njegovih motora, najsloženiji dijelovi za Su-30MKI poput motora Saturn AL-31F još uvijek se proizvode u Rusiji. Analitičari procjenjuju kako se će udio uvoznih dijelova smanjiti jer Indija odnedavno samostalno proizvoditi nove senzore i naoružanje, no središnja uloga ruske industrije u programu je još uvijek zajamčena specifičnim ograničenjima indijskog tehnološko-obrambenog sektora.