Tako je otprilike zvučao skandalozni govor hadezeovskog saborskog zastupnika, uglednog Šibenčanina Ante Kulušića. Ljubav koja se ne usudi izgovoriti svoje ime problem je gotovo veći od nelikvidnosti, korupcije i inih kuga i kolera suvremenog hrvatskog društva. Nažalost, posljednji Kulušićev ispad samo je jedan od niza bljuvotina kakve izgovaraju naši sugrađani, i to od misica, visokopozicioniranih predstavnika vlasti pa do krezubih probisvijeta.

U takvom okruženju netko bi kao trebao osmisliti kampanju koja će pomoći ugroženim ljubavnicima da se i njihov glas čuje, da možebitno mijenja stvari ili da potakne straight zajednicu da se zauzme i za njihova prava. Početkom mjeseca Centar za LGBT ravnopravnost u suradnji s Centrom za mirovne studije upravo to je i pokušao. I jesu li uspjeli? Meni se čini da nisu. Barem ne zasad. Naime, kampanja 'Jer nam je stalo' okupila je osobe iz javnog života i predstavnike LGBT skupine koji su prvi put javno i samouvjereno izrazili svoj otpor homofobiji i nasilju.

Kako su inicijatori objasnili, kampanja je reakcija na homofobne ispade koji se nekim čudom intenziviraju u posljednje vrijeme, a cilj joj je, pored standardnog osvještavanja nacije, doprijeti i do one tihe većine koja u načelu ne podržava homofobiju, ali o njoj ni ne razmišlja. Lijepo je to, naravno, ali mi se čini da je kampanja u svojoj realizaciji toliko prokleto obzirna da je tiha gotovo koliko i ciljna skupina kojoj se obraća. Za početak, utopila se u moru predizbornih apela, mainstream nakladnici joj nisu dali prostor kakav zaslužuje, a i da jesu, pitanje je bi li izazvala kakve reakcije upravo zbog te svoje silne korektnosti.

Ona ne govori o ljubavi, ne pripovijeda priču o jednakosti, ne izaziva emocije, ne provocira... Ona je samo tihi apel civiliziranih predstavnika hrvatske javnosti kojima je stalo. A to smo znali, zar ne? E sad, tu obzirnost ne bih tumačila nesposobnošću kreativnih snaga da osmisle nešto zaista intrigantno, ne bih je pravdala oskudnim budžetom, već bih samo zaključila da kod nas ni ne može bolje. Mlakost kampanje je recipročna sa stanjem u društvu ili, preciznije, što narod više negoduje zbog toga što Marko voli Šimu ili Ljubica Maricu, to je veća šansa da se marketinška smjelost osudi na linč.

No ima li onda ikakvog smisla 'reklamirati' nečija prava? Jer dio javnosti koji ju je uočio i pozdravio ionako spada u skupinu 'onih kojima je stalo', a ostatak? Ostatku treba nešto da ih izbaci iz cipela. Valja pustiti obzir i konačno servirati punokrvnu emociju, pa makar i po cijenu dušobrižničkog bunta. U to ime, pogledajte svjetske kampanje koje su proteklih godinu dana iskoristile marketinške adute, bez vulgarnosti i nesnosnih provokacija, te bez straha stale u obranu zajednice koja to zaista zaslužuje. 

Kanadska udruga PFLAG (Parents, Families and Friends of Lesbians and Gays) lansirala je online serijal u kojem članovi obitelji govore o ljubavi, borbi, strahovima i životu s 'drugačijima'. Jako toplo i - ljudski.

Friška kampanja australskih boraca za prava LGBT skupina na dirljiv način progovara o istospolnoj ljubavi koja se, gle čuda, u svakodnevnom životu konzumira i razvija na potpuno jednak način kao i ona tako sveta, sa 'straight' predznakom.

Nasilje koje trpe gej tinejdžeri i koje vrlo često ima tragične posljedice potaknulo je Dana Savagea da lansira projekt 'It Gets Better'. Cilj kampanje je bio uliti optimizam u živote mladih ljudi s porukom da stvari s vremenom zaista postaju bolje. Kampanja je dobila nevjerojatnu podršku. Prekrasno.

Argentina ovaj put gađa u sridu. Unatoč diskutabilnom stavu njenih državljana vezanom uz prava LGBT populacije, odlučili su vrlo plastično prikazati kako je živjeti s 'one druge strane'. Svi smo krvavi ispod kože, zar ne?

I malo humora za kraj. Tek tako, da začini stvari.