Fotografije dosad iščezle jurišne puške objavio je ukrajinski obrambeni portal Militarnyi, precizirajući da je to oružje snimljeno u rukama graničara ruske sigurnosne službe i nasljednice sovjetske tajne službe KGB. Inače, glavna zadaća FSB-a je unutarnja sigurnost, obavještajna i protuobavještajna djelatnost, zaštita državne granice, djelatnosti u području protuterorizma i nadzora, odnosno provođenje istraga u širem smislu.

Znakovito je to da se AN-94 pojavio upravo u Dagestanu, republici u Ruskoj Federaciji smještenoj na istočnom dijelu Sjevernog Kavkaza, u kojem pretežno živi muslimansko stanovništvo. Nakon čečenskih ratova i niza terorističkih napada tijekom 1990-ih i 2000-ih, sukobi između ruskih i islamističkih snaga nastavili su se i 2010-ih godina, a otprije osam godina bilježi se oživljavanje nasilja koje se pripisuje Islamskoj državi. Štoviše, ta skupina je 2015. godine objavila da je uspostavila svoju 'franšizu' na Sjevernom Kavkazu.

U napadu na koncertnu dvoranu u Moskvi u ožujku ove godine ubijeno je 145 ljudi, a već idućeg mjeseca FSB je u Dagestanu uhitio četiri osobe osumnjičene za umiješanost u njega. Bio je to najsmrtonosniji napad u Rusiji od opsade škole u Beslanu 2004. godine, a odgovornost za njega preuzela je Islamska država.

Tri mjeseca kasnije pokrenuti su koordinirani napadi na dagestanske gradove Derbent i Mahačkala, tijekom kojih su uništene dvije sinagoge, dvije pravoslavne crkve i postaja prometne policije. U napadima je poginulo 17 policajaca i pet civila, a petorica napadača su likvidirana.

Odbačena nepraktična rješenja

Ruske procjene ukazuju na to da su terorističke organizacije s primarnim djelovanjem izvan Rusije, a posebno Islamska država, uspjele regrutirati nemali broj građana Dagestana u svoje redove. Prema dagestanskom ministru unutarnjih poslova Abdurašidu Magomedovu, broj pripadnika Islamske države porijeklom iz Dagestana narastao je na njih 1200.

Stoga je Moskva u posljednje vrijeme povećala sigurnosnu koordinaciju s državama Kavkaza i srednje Azije u cilju priprema za sve implikacije koje bi terorističke organizacije u Siriji i Iraku mogle nametnuti ruskoj sigurnosti i interesima u idućem razdoblju. Povećanje sigurnosnih mjera, uvjereni su vojni analitičari, povezano je i s pojavom pomalo zaboravljene jurišne puške u redovima ruskih tajnih službi.

Povijest modela AN-94 započela je 1978. godine, kada je tadašnje ministarstvo obrane Sovjetskog Saveza objavilo natječaj za izradu automatske puške koja bi nadmašila AK-47 u borbenim performansama. Glavni zahtjev bio je povećati učinkovitost pucanja, uključujući neudobne položaje - u pokretu, s koljena i bez odmora. Stoga je upućen zahtjev konstruktorima da u svojim rješenjima odgode trzaj puške dok metak ne napusti cijev, a što je preuzeto iz topništva kada se cijev tijekom trzaja pomiče unatrag sa zatvaračem.

Dvije godine od objavljivanja natječaja raspisan je novi pod kodnim nazivom Abakan, u kojem je sudjelovalo 12 eksperimentalnih modela jurišnih pušaka. Među njima je i dizajn konstruktora Genadija Nikonova, a on je predstavio puške s pištoljskim rukohvatom i okidačem smještenim ispred spremnika te se on pri pucanju nezgrapno pomicao u odnosu na tijelo puške s prijemnikom.

Tijekom godina eksperimentiranja, Nikonov je ipak prešao s tzv. bullpupa na konvencionalni dizajn, stvorivši pušku s povratno pomaknutim pulsom i istovremeno zadržavajući pomični spremnik koji je s prednje strane morao biti zaštićen posebnom 'žlicom'. Nakon što je Nikonov u konačnici odbacio sva nepraktična rješenja, njegova jurišna puška kalibra 5,45 x 39 milimetara prepoznata je kao pobjednik natječaja te je poslana na dodatna vojna testiranja.

Nabavio ih i irski Provos

AN-94 ima jedinstvenu značajku odgode osjeta trzaja za prva dva metka, koji se osjete tek nakon što oni napuste kanal cijevi, a što povećava vjerojatnost pogotka u nepovoljnim borbenim uvjetima. Puška se pritom ne njiše dok se točka ciljanja ne pomiče, s time da brzina paljbe doseže čak 1800 metaka u minuti, ali to funkcionira samo za prva dva hica.

Ako se puca u automatskom načinu rada, tada automatizacija djeluje na uobičajen način, odnosno ispaljuje se jedan hitac po ciklusu. Istovremeno brzina paljbe pada na 600 metaka u minuti, a trzaj se više ne kompenzira. Drugim riječima, AN-94 je superiorniji od legendarnog kalašnjikova AK-47 samo kada puca u fiksnim rafalima od dva hica.

Tijekom 1991. godine Nikonovljeva puška prošla je državne testove u motoriziranoj diviziji Taman, ali je proces usvajanja u vojsci znatno kasnio pa je AN-94 službeno prihvaćen tek 1997. godine. Jedan od uzroka kašnjenja službenog usvajanja ležao je i u njezinom vrlo složenom dizajnu.

Kada se rastavi, AN-94 je podijeljen na 13 dijelova, uključujući dvije opruge, sajlu i valjak. Prema nekim informacijama, vojnicima iz divizije Taman trebali su tjedni da nauče kako rastaviti Abakan. Stoga su te jurišne puške izlazne brzine od 900 metara u sekundi i efektivnog dometa od 800 metara korištene jedino u spomenutoj motoriziranoj diviziji, pojedinim odjelima FSB-a i specijalnim postrojbama ruske Federalne zatvorske službe.

Prema nekim informacijama, Abakan su u izoliranim slučajevima koristili ruski vojnici koji su 2014. izveli okupaciju Krima, kao i pojedine ruske postrojbe raspoređene u Čečeniji i Dagestanu. Šezdesetak primjeraka primio je i Kirgistan kao dio ruske vojne pomoći 2012. godine, a navodno je njih 20-ak viđeno i među pripadnicima Privremene Irske republikanske armije. Za slučaj da se AN-94 nađe u široj upotrebi, analitičari ističu njegovu mogućnost korištenja u operacijama u kojima je važna preciznost, a ne velika gustoća paljbe.