Unatoč zapadnim sankcijama, Rusija i nadalje uspijeva pronalaziti kupce za svoju vojnu tehniku. U posljednjem takvom primjeru, nakon 15 godina traženja kupca, Rusi su uspjeli prodati dio zalihe višenamjenskih lovaca od kojih je Indija odustala nakon pokretanja vlastite proizvodnje licencirane inačice te letjelice. Odbačeni avioni našli su kupca u Angoli, a prema najnovijim izvješćima, dio flote ovih dana kupila je još jedna afrička država. Evo i detalja
U nedavnom preokretu događaja, o kojem je pisalo nekoliko specijaliziranih portala, Etiopija je pridodala dva ruska supermanevarska višenamjenska lovca tipa Su-30K svojim zračnim snagama (ETAF). Vijest o nabavi službeno je potvrdilo etiopsko ministarstvo obrane, a fotografiju jednog od novonabavljenih borbenih aviona, ukrašenih živopisnom maskirnom shemom, podijelio je ruski bloger.
Lovci Su-30K proizvedeni su tijekom 1997. i 1998. kako bi zadovoljili potrebe indijskih zračnih snaga. Međutim Indija je 2007. godine vratila Rusiji čitavu seriju od 18 borbenih aviona nakon što je pokrenula proizvodnju svoje licencirane inačice Su-30MKI. Lukavo vodeći pregovore, Rusi su deset godina kasnije prodali 12 vraćenih lovaca Angoli, a ona je prva dva aviona dobila u rujnu 2017., njih još četiri 2018. te ostale u travnju 2019. Potom je svih 12 primjeraka nadograđeno na standard SM.
vezane vijesti
Ova intrigantna priča otvorila je pitanje o sudbini preostala četiri lovca Su-30K, posebice nakon što je Etiopija izvijestila o kupnji tek dva primjerka. Analitičari vjeruju da bi nakon etiopskog priznanja o kupnji dva lovca uskoro mogla uslijediti i nabava spomenuta četiri aviona.
Za Rusiju ovo predstavlja jednu od rijetkih međunarodnih prodaja borbenih aviona unazad nekoliko godina. Nakon njezine otvorene agresije na Ukrajinu 2022. mnoge zemlje odlučile su suzdržati se od takvih akvizicija da bi izbjegle potencijalne američke i europske gospodarske sankcije. Bugarski bloger Bojko Nikolov upozorava i na mogućnost da se u novonabavljenim etiopskim lovcima još uvijek nalazi avionika koju proizvodi francuski Sagem, čime bi Moskva prekršila sankcije i sporazum s tim obrambenim i elektroničkim divom koji se sada naziva Safran.
Sporna francuska avionika
Višenamjenski lovci s mogućnošću supermanevriranja Su-30K trebali su biti model za premošćivanje u indijskim zračnim snagama sve dok sama ne proizvede napredniju inačicu MKI. Stoga se s pravom postavlja pitanje jesu li ti avioni i nadalje opremljeni Sagemovom avionikom ili ju je Rusija prethodnih godina zamijenila svojom elektroničkom opremom.
Valja istaknuti da je Sagemov paket avionike značajno poboljšao borbene sposobnosti Su-30K jer sadrži izniman set alata, poput naprednog navigacijskog i radarskog sustava, potom sustava upravljanja paljbom te sustava kontrole leta, a sve to doprinosi mogućnostima supermanevriranja i borbene spreme aviona. Prema navodima stručnjaka, ugrađeni Sagemov radar može otkriti, pratiti i upravljati s više ciljeva istovremeno, a njegove dvostruke funkcije u načinima rada zrak-zrak i zrak-zemlja pružaju pilotima sveobuhvatno razumijevanje bojnog polja.
Sustav upravljanja paljbom, dizajniran u sinergiji s radarskim sustavom i naoružanjem zrakoplova, omogućava pilotima precizno gađanje neprijateljskih ciljeva. Uz to, paket avionike uključuje važan sustav podatkovne veze, a on omogućuje Su-30K besprijekornu razmjenu informacija s drugim letjelicama i zemaljskim stanicama.
Inačica K proizvedena je isključivo za izvozne svrhe. Njezin dizajn odražava smanjenu konstrukciju u usporedbi s osnovnim modelom Su-30, predstavljajući jednostavniji pristup za avioniku i radarske sustave. Originalni Su-30, koji je kasnije dobio oznaku M, skrojen je posebno za rusko ratno zrakoplovstvo i posjeduje naprednu avioniku te radarske sustave koji nisu integrirani u inačicu K, uključujući radar N011M Bars. Prema ocjenama stručnjaka, ovaj sustav nudi superiornije mogućnosti zrak-zrak i zrak-zemlja u usporedbi s radarom N001 u modelu Su-30K.
Mačak u vreći s obzirom na opremu
Analizirajući naoružanje, Su-30K ima ograničene mogućnosti jer je prvenstveno dizajniran za borbu zrak-zrak, a nudi samo nekoliko borbenih sustava za napade na kopnene ciljeve. Originalna inačica M znatno je svestranija i sposobna je razmjestiti široku lepezu oružja za borbu u zraku i napade na zemaljske mete. Performanse su također područje u kojem inačica M nadmašuje svog izvoznog pandana. Ona, naime, postiže veću maksimalnu brzinu, pokriva veću udaljenost leta i pokazuje poboljšanu sposobnost manevriranja. Te su prednosti rezultat snažnijeg motora i aerodinamičnijeg dizajna.
Kod inačice M važna je i prisutnost značajki kao što su motori za vektoriranje potiska i kanardi, odnosno vodoravni stabilizatori koji su, umjesto na repu, smješteni na nosu aviona. Oni služe kao upravljačke površine kojima se kontrolira propinjanje aviona, ali i kao noseće površine što stvaraju uzgon s krilom koje se nalazi iza njih. Te dvije komponente izostavljene su kod inačice K, čime taj model gubi na mogućnosti izvođenja naprednih akrobatskih manevara.
Inače, Etiopija tradicionalno koristi borbene avione koji potječu iz nekadašnjeg Sovjetskog Saveza i aktualne Rusije. Njezino ratno zrakoplovstvo sadrži devet lovaca bombardera tipa MiG-23 i 20 višenamjenskih lovaca Su-27, od kojih se njih šest koristi za obuku.
