Migrantska kriza značajna je tema u mnogim europskim zemljama i na njoj poene ubiru krajnje desne i populističke opcije. Stranke poput Alternative za Njemačku ili Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen u Francuskoj u prošlosti su prozivane zbog bliskih veza s Moskvom. I u Hrvatskoj imamo stranke koje političke poene pokušavaju dobiti pozivima da se na hrvatske granice pošalje vojska ili organiziraju seoske straže. Kontrolom migrantskih tokova može se izravno utjecati na rezultate izbora u Europi, a koju između ostaloga početkom lipnja čekaju izbori za novi saziv Europskog parlamenta.

Nakon vojnih hunti u Burkini Faso i Maliju, i pučisti u Nigeru se sve snažnije vežu za Rusiju. Nigerska hunta je ranije tijekom ožujka poništila sporazume o obrambenoj suradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama te im je u ovom trenutku važnija suradnja s autoritarnim režimima istomišljenika iz Rusije i Irana.

U analizi Projekta Critical Threats navodi se da će ruski plaćenici vjerojatno popuniti položaje Amerikanaca ako se oni povuku iz Nigera, što bi povećalo vojnu, ali i prijetnju neregularne migracije koju Rusija predstavlja južnom krilu NATO-a te konsolidiralo rusku logistiku u Africi.

Glasnogovornik nigerske vojne hunte optužio je Sjedinjene Države da nisu prikladno dijelile obavještajne podatke koje prikupljaju zahvaljujući velikoj floti bespilotnih letjelica stacioniranoj u toj zemlji. Također se požalio da Niger skupo plaća održavanje doniranih američkih zrakoplova. Prekorio je 'snishodljiv stav' i prijetnje američke delegacije tijekom sastanaka 12. i 13. ožujka. Američki obrambeni i diplomatski dužnosnici reagirali su na objavu rekavši da su komunikacijski kanali s huntom ostali otvoreni te da SAD traži pojašnjenje i alternativne putove za nastavak suradnje.

Odluka hunte dovodi u pitanje budućnost američke baze bespilotnih letjelica i 700 američkih vojnih osoba u Agadezu na sjeveru Nigera. SAD koristi bazu za nadzor i podršku snagama sigurnosti koje djeluju protiv militanata povezanih s Al Kaidom i Islamskom državom u sjeverozapadnoj Africi, uključujući bazen jezera Čad, Libiju i Sahel.

SAD je pokušao pragmatičnijim pristupom održati suradnju s huntom nakon što je preuzela vlast u srpnju 2023., za razliku od Francuske, koja je podržala agresivniji pristup, uključujući podršku regionalnoj vojnoj intervenciji za obnovu demokratske vladavine.

Wall Street Journal izvijestio je 17. ožujka da su američki dužnosnici optužili Niger da potajno pokušava Iranu omogućiti pristup svojim velikim rezervama urana.

Projekt Critical Threats navodi da je nigerska hunta od početka signalizirala da želi povećati suradnju s autoritarnim režimima, poput Rusije i Irana, nauštrb učinkovitih partnerstava sa zapadnim državama. Ti su partneri, naime, prikladniji za pomoć hunti u jačanju sigurnosti režima. Tako je brzo istjerala francuske trupe iz zemlje i ojačala veze s Rusijom tijekom 2023. godine, a zainteresirana je za raspoređivanje ruskih plaćenika otkako je došla na vlast u srpnju.

Pogoršanje i prekid odnosa Francuske s Malijem od 2020. do 2022. nagovijestili su vjerojatnu putanju partnerstva Nigera i SAD-a. Malijska hunta - poput kolega u Burkini Faso i Nigeru - težila je bližim odnosima s Rusijom jer ona nudi privlačnije partnerstvo koje se bavi njihovim širim potrebama za učvršćenjem autoritarnog režima. Francuska je također u početku zauzela pomirljiv stav prema malijskoj hunti, ali veze su na kraju popucale jer su dužnosnici zauzeli antifrancusku agendu, učvrstili vlast drugim državnim udarom i nastojali razviti odnose s Rusijom. Malijska hunta nastavila je razvijati ovaj odnos raspoređivanjem plaćenika iz grupe Wagner u zemlji.

Ruski plaćenici mogli bi popuniti napuštene američke položaje u sjevernom Nigeru nekoliko mjeseci nakon što snage SAD-a napuste zemlju, što otvara razne prijetnje južnom krilu NATO-a i konsolidira ruske logističke mreže u Africi.

Rusija je također pokazala interes za širenje vojne prisutnosti u Sahelu, a već tisuću do dvije tisuća plaćenika Wagnera nalazi se u susjednom Maliju od 2021. Brojne obavještajne organizacije otvorenog koda, navodi Critical Threats, također su procijenile da je rusko ministarstvo obrane počelo pojačavati zapošljavanje u četvrtom tromjesečju 2023. za novu privatnu vojnu tvrtku pod nazivom Afrički korpus, čiji je cilj uspostaviti uporišta u Burkini Faso i Nigeru te obuhvatiti već postojeće Wagnerove operacije u drugim zemljama, kao što su Libija i Mali. Najmanje 100 plaćenika ruskog Afričkog korpusa raspoređeno je u Burkinu Faso u siječnju 2024. Osim toga, Burkina Faso, Mali i Niger dio su saveza, što stvara daljnje mogućnosti za multilateralnu suradnju između hunti i Rusije.

Ruski plaćenici vjerojatno bi popunili neaktivne američke baze u Niameyu i sjevernom nigerskom gradu Agadezu kao što su učinili s francuskim položajima u Maliju. Plaćenici iz grupe Wagner brzo su počeli djelovati iz bivših francuskih baza u Maliju odmah nakon što su se francuske snage povukle 2022. godine. Wagnerove i malijske vojne snage također su preuzele kontrolu nad nekoliko ispražnjenih UN-ovih baza u sjevernom Maliju dok su se UN-ove snage povlačile tijekom 2023. godine.

Malo je vjerojatno da će Rusija u bliskoj budućnosti stacionirati dronove sa svojim plaćenicima u Nigeru. Međutim prisutnost ruskih plaćeničkih baza u sjevernom Nigeru stvorila bi priliku za Kremlj da rasporedi bespilotne letjelice u tom području kako bi u budućnosti zaprijetio južnom krilu NATO-a. Wagnerove pomoćne jedinice u Maliju oslanjale su se na upotrebu turskih bespilotnih letjelica TB2 u malijskim snagama. Niger također ima svoje dronove TB2.

Rusija bi također vjerojatno koristila položaje u sjevernom Nigeru za iskorištavanje transsaharskih ruta za krijumčarenje migranata kako bi povećala neregularne migracijske tokove u Europu jer je u više navrata i sustavno poticala migrantske krize u Europi. Ruska i bjeloruska vlada preplavile su granice Finske, Litve i Poljske izbjeglicama od 2021. godine. Njihova taktika uključivala je mamljenje izbjeglica s Bliskog istoka i Afrike na letove za Europu na temelju lažnih obećanja te su ih samo puštali na granice europskih zemalja.

Ruski napadi na poljoprivredne objekte u Ukrajini i ukidanje ugovora o prijevozu žitarica Crnim morem u srpnju 2023. neizravno ciljaju na dostupnost hrane u Africi, stvarajući još jedan razlog za masovnu migraciju. Kremlj također potiče dugotrajnu nestabilnost na mjestima na kojima je aktivan, kao što su Sirija, Ukrajina i sada Sahel, što stvara dugoročnu izbjegličku krizu.

Rusija je sada aktivna na mnogim transsaharskim migrantskim rutama, povećavajući svoje mogućnosti za olakšavanje masovne migracije. Ruski plaćenici u Sahelu pridonijeli su velikom porastu kršenja ljudskih prava od 2021., što je pomoglo poticanju rekordno visokih razina transsaharske migracije u Europu. Ruska sigurnosna pomoć istovremeno nije uspjela usporiti selefijsko-džihadsku pobunu, stvarajući uvjete za pogoršanje nestabilnosti koja nastavlja poticati migraciju. Ruski partneri u nigerskoj hunti također su u prosincu 2023. poništili zakon o migraciji koji je podupirao EU, a koji je imao cilj zaustaviti te tokove. Sve veći utjecaj Rusije u podsaharskoj Africi također povećava mogućnosti za rusko osoblje da izravno namami više migranata u Europu kako bi ih ostavili na granici NATO-a.

Ruski plaćenici u Nigeru mogu se umiješati u lokalne poslove krijumčarenja migranata da bi povećali profit i njihov protok. Švercanje migranata u Sjevernu Afriku glavna je lokalna ekonomija u sjevernom Nigeru, a Agadez je primarna polazišna točka. Tisuće ljudi okupljaju se u konvojima da bi putovali preko pustinje do Libije, gdje nastoje doći do obale Sredozemnog mora i ukrcati se na brod do kopna Europe. Nigerske sigurnosne snage već su uključene u ekonomiju krijumčarenja migranata naplaćujući prolazak krijumčarima na sigurnosnim kontrolnim točkama i prateći konvoje. Ruski plaćenici pokazali su se vještima u uključivanju u afričke načine poslovanja njegovanjem veza s civilnim i vojnim moćnicima, a isto bi učinili i u Nigeru. To bi im omogućilo da profitiraju od migracije i izravno je olakšaju pomažući konvojima da stignu do Mediterana.

Frontex i brojni europski dužnosnici upozoravaju da ruski predsjednik Vladimir Putin pokušava potaknuti veće priljeve izbjeglica iz Afrike kako bi destabilizirao Europu, utjecao na izbore i potkopao potporu Ukrajini. EU je opetovano identificirao migraciju kao kritično pitanje nakon što je sirijska izbjeglička kriza 2010-ih destabilizirala kontinent preplavivši sustav azila u Uniji i pojačavši rasne napetosti, što je dovelo do rasta etnonacionalističkih desničarskih političkih pokreta.

Putin je opetovano generirao izbjegličke krize da bi iskoristio ovu slabost produžujući vojne sukobe i humanitarne hitne situacije koje povećavaju migracijske tokove, a zatim ili smanjujući lokalne mjere prisile na migraciju ili izravno podržavajući migrante i krijumčare.