Izvješća o Lapinovoj smjeni, istinita ili lažna, pokazuju da ruska frakcija silovika ('siledžije', krug ljudi bliskih Putinu, op.a.) stječe dominaciju u informacijskom prostoru, što joj omogućuje da naruši imidž višeg ruskog vojnog zapovjedništva, objavio je nedavno Institut za rat. Što se doista događa unutar ruske vojne hijerarhije i jesu li radikali pobijedili, odnosno koga Vladimir Putin uopće sluša, za tportal objašnjava umirovljeni general i bivši zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Slavko Barić.

'Od samog početka ovog rata kod Rusa su bili vidljivi nedostaci u planiranju jer je očito da se operacija s njihove strane vodila i drugačijim, a ne samo vojnim motivima. Pretpostavljali su da će biti dovoljno napasti iz više pravaca i da će to automatski dovesti do sloma vladajuće političke garniture u Ukrajini, što se dakako nije dogodilo. U tom trenutku Putin je s terena po svemu sudeći primao i neka lažna izvješća, pa je na osnovi njih donosio pogrešne zaključke i odluke', smatra Barić.

>>> Lojalna svita kalila se u sigurnosnim službama: Tko su ljudi iz Putinova ratnog kabineta?

'I stoga je u međuvremenu smijenjen gotovo kompletan vojni vrh - od mornarice preko određenih snaga u zrakoplovstvu i raketnim sustavima do logistike, pa i nekih generala koji su na bojištu vodili pojedine divizije. Jasno je da je cilj tih poteza bio potaknuti veću efikasnost u planiranju i upotrebi snaga, no jasno je i da se taj cilj ne može postići u roku od nekoliko dana ili tjedana', dodaje Barić.

U međuvremenu su pak na terenu postojale i de facto paravojne postrojbe poput vagnerovaca i nekih drugih grupa koje su, objašnjava sugovornik tportala, bile učinkovite prije svega u 'čišćenju terena' - odnosno zločinima, sijanju straha i panike - a ne u borbenom djelovanju. One zapravo izazivaju ruske regularne snage da upotrijebe svu silinu udara na Ukrajince, pa čak i da iskoriste taktičko nuklearno naoružanje.

'U redu, činjenica jest da vagnerovci drže i neke linije borbe na sjeveru zemlje, ali puno su značajniji njihovi pokušaji da svojim utjecajem dobiju veću nadležnost u strateškom odlučivanju. Za Ruse sasvim sigurno nije dobro da imaju stožer u kojemu časnici i generali imaju krhki mandat, stoga stalno ovise o nekome izvana tko ima veći utjecaj. Pred njima se djelomično povukao čak i ministar obrane Šojgu', upozorava Barić. No premda se još od početka rata spekuliralo da će Putin smijeniti ministra obrane, a čak se u jednom trenutku navodilo da je on 'misteriozno nestao', Barić smatra da je njegov položaj kod Putina siguran do daljnjeg.

'Taj ministar evidentno nema velikih vojnih znanja, ali zato uživa izuzetno visoko Putinovo povjerenje jer su njih dvojica provela jako, jako puno vremena zajedno. Zapravo, poznaju se još iz mladosti i Putin ga neće do kraja žrtvovati, evidentno je da će on puno lakše mijenjati generale i zapovjednike nego dati primjedbu svom ministru. Koji, uostalom, ionako radi ono što mu se naredi', drži Barić. Šojgua su, dodaje, moskovski 'jastrebovi' poprilično grubo napadali još od samog početka rata u Ukrajini i u jednom trenutku možda je - barem u javnosti - izgledalo kao da će on biti žrtveni jarac. No i dalje je čvrsto u sedlu jer, slaže se Barić s konstatacijom tportala, Putinu dobro služi za održavanje balansa u vojnom vrhu.

'Putin naprosto ne smije igrati na kartu da potpuno popusti vagnerovcima i Prigožinu i da im dozvoli presudan utjecaj, iako oni pokazuju očitu namjeru utjecati i na političke odluke. Da, Šojgu mu služi za održavanje ravnoteže. Ako ga u jednom trenutku doista žrtvuje i osloni se isključivo na 'jastrebove' koji traže jače, pa i taktičke nuklearne udare, to će biti znak da se odlučio na potpunu eskalaciju sukoba', smatra hrvatski umirovljeni general. Na samom ratištu, kaže, Rusi su trenutno koncentrirani na zadržavanje položaja u iščekivanju dolaska prave zime i znatno nepovoljnijih vremenskih uvjeta.

'Putin u ovom trenutku igra na vrijeme kao važan faktor jer procjenjuje da ono radi za njega. Nada se većem nezadovoljstvu na Zapadu zbog sankcija, inflacije i pada standarda građana, a računa i na predstojeće izbore u SAD-u da će dovesti do promjene konstelacije snaga i smanjenog obima slanja vojne pomoći Ukrajini. On naprosto priželjkuje prosvjede i nemire na Zapadu koji bi doveli do većeg pritiska na Zelenskog, a onda i do mirovnih pregovora - no ovaj put po njegovim uvjetima', kaže Barić. A u međuvremenu bi se, dodaje, na vojnom polju mogle odviti neke važne stvari na jugu, kod Hersona kao najvećeg grada koji su Rusi okupirali i koji Ukrajinci imaju ambiciju osloboditi.

'Ondje se s obje strane pripremaju velike aktivnosti: Rusi navodno iseljavaju civile, ali dovode rezerviste, premda su svjesni svojih slabosti jer 'nova vojska' nije dovoljno dobro obučena i nije imala vremena uklopiti se u postrojbe na terenu. Oni se u Hersonu po svemu sudeći žele učvrstiti. S druge strane Ukrajinci se pregrupiraju, popunjavaju svoje snage i očito pripremaju nešto jači udar. No nijedna strana u Hersonu neće ići na 'sve ili ništa', ondje će se tek vidjeti trenutni odnos snaga. Predviđam da će u roku od dvadesetak dana doći do ozbiljnog sukoba, a potom i do smirenja aktivnosti zbog zime. Tada će ponovno doći vrijeme za političke, ekonomske i druge igrice koje Putin očito vrlo dobro koristi', objašnjava Barić za tportal.

Cilj ruskog predsjednika po njemu se već danas može nazrijeti: iskoristit će tehničku pomoć Sjeverne Koreje, Irana i Sirije, ali i trenutne pregovore s Indijom i Kinom, koji će vjerojatno rezultirati novim sporazumima, kako bi - uz očekivani pad morala i potpore Ukrajini u Europi i SAD-u - za pregovaračkim stolom stekao bolju poziciju i pokušao na taj način definitivno zaključiti priču o priključenju okupiranih ukrajinskih regija Rusiji. Reakcija europskih država, prije svega Njemačke i Francuske, kao i odnos političkih snaga unutar SAD-a, po Bariću će ključno utjecati na ostvarenje ovakvog Putinovog plana.