Nakon izuzetno teške i skupe bitke za za istočni ukrajinski grad Bahmut sada Jevgenij Prigožin treba malo odmora - za sebe i svoje plaćenike iz grupe Wagner. Nakon leta helikopterom, šef ove privatne vojske ponosno pokazuje video podzemnog kampa u šumi s pjeskovitim tlom: zajednički smještaj, kuhinja, blagovaonica i sauna. Sve izgrađeno od drveta. Negdje u Rusiji. Tu se plaćenici pripremaju za nove borbene misije u Ukrajini.

No ovi plaćenici nipošto nisu jedina paravojna organizacija u ratu u Ukrajini - iako privatne vojske u Rusiji zakonski nisu dopuštene. Istina je da Wagner ima daleko najveće resurse, s desecima tisuća boraca, tenkovima, avionima i teškim topništvom – a grupa je aktivna i u Africi. No, sam Prigožin je potvrdio je da se u Ukrajini ne bori sam, piše Deutsche Welle.

I državni energetski div Gazprom je aktivan s privatnim vojnim formacijama, navodno je osnovao tri: Bujica, Plamen i Baklja. A postoji i niz drugih organizacija koje dovode u pitanje ulogu regularne ruske vojske. Sada se otvoreno raspravlja o tome izmiče li ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu državni monopol na korištenje vojne sile. Zapadne obavještajne službe već govore o „paramilitarizaciji" Rusije.

Privatne vojske - nov način ratovanja

Privatne vojne tvrtke zovu se Patriot, Oluja, Redut i Jenot, a prema riječima stručnjaka financiraju ih oligarsi i velike industrijske grupacije. Službeno se često pojavljuju kao zaštitarske tvrtke za strateški važne objekte, iako bi za to trebali bili nadležni državni sigurnosni organi.

Ruski mediji sada već otvoreno izvještavaju da privatne tvrtke prosperiraju u kontekstu rata protiv Ukrajine. „Privatne vojne tvrtke su državni outsourcing, izmještenje - nov način ratovanja", rekao je analitičar Sergey Yermakov iz Ruskog instituta za strateška istraživanja za moskovski časopis „Expert".

Ove paravojne tvrtke djeluju u zakonski sivoj zoni, zakonodavni postupak za njihovu legalizaciju godinama se ne pomiče s mjesta, piše Deutsche Welle.

Protivnici Kremlja vide privatne vojske kao gotovo mafijaške strukture osmišljene kako bi pomogle Putinu da ostvari pobjedu u Ukrajini ili, u slučaju poraza, da osiguraju barem stabilnost zemlje i predsjednikovu moć. Kritičari zamjeraju da te tvrtke ne služe državnim interesima, već pojedinim oligarsima, grupama i korporacijama koji ih plaćaju.

Wagner kao model

Prije svih je Prigožin s Wagnerom etablirao novi model. Ramzan Kadirov, šef ruske republike Čečenije na sjevernom Kavkazu, koji je i sam aktivan sa svojim borcima u Ukrajini, bio je oduševljen „tvrdim" načinom djelovanja Wagnera. On sam želi osnovati takvu vojsku nakon što napusti državnu službu - i konkurirati, kako kaže, „našem dragom bratu Jevgeniju Prigožinu". Mediji bliski Kremlju ne prestaju hvaliti koliko je Wagner dobro organiziran, učinkovit i uspješan.

Dugo se aparat moći u Moskvi ponašao kao da je Wagner fantom i da nema nikakve veze s ruskom državom. U međuvremenu, Prigožin je sveprisutan. Ovaj 61-godišnjak kritizira korupciju, taštinu i birokraciju u vojsci. Smatra ministra obrane Sergeja Šojgua i njegovog šefa stožera Valerija Gerasimova osobno odgovornima za neuspjehe i poraze ruske regularne vojske.

Dok bi obični građani zbog takvih izjava završili na višegodišnjoj robiji, Prigožin tutnji kao da je nedodirljiv. Ruski ultranacionalist i bivši časnik tajne službe Igor Girkin, poznat i pod pseudonimom Strelkov, optužio je Prigožina da je objavio „rat" dijelu vojske i elite - te da planira državni udar. Girkin kritizira Prigožinove neprihvatljive „uvrede protiv ruske vojske" kao zločin i poziva na akciju Kremlja protiv Putinovog miljenika. „Nemamo drugu vojsku i moramo od nje napraviti učinkovitu borbenu snagu", rekao je. Doživi li Moskva poraz u protuofenzivi koju planira Kijev, Rusiji do kraja ljeta prijeti kaos.

Revolucija u Rusiji?

Ruska politologinja Tatjana Stanovaja još uvijek Putina smatra dovoljno jakim da održi ravnotežu snaga. „Za predsjednika je privatna vojska atribut koji pripada velikoj sili s geopolitičkim ambicijama", kaže. Međutim, Wagner se odavno osamostalio, a sam Prigožin ima revolucionarne ambicije, smatra ona. „Rat rađa čudovišta čija nemilosrdnost i očaj mogu predstavljati izazov za državu." Već kod najmanjeg znaka slabosti bi moglo doći do raspada sistema, upozorava Stanovaja.

Osim toga su u Rusiji aktivni i partizani koji se bore protiv ruske ratne mašine. Veliku zabrinutost je izazvala činjenica da je regija Belgorod na granici s Ukrajinom danima bila napadana od strane ruskih protivnika Putina. I guverner Vjačeslav Gladkov je rekao kako se našao pod vatrom. Nakon uzrujanih pritužbi izbjeglih stanovnika, koji se pitaju zašto ruska država ratuje u Ukrajini, a ne štiti vlastiti teritorij od napada, on je rekao da ima još mnogo pitanja za Ministarstvo obrane.

Ministar Šojgu je obećao poduzeti oštre mjere. Ministarstvo je izvijestilo da je na području Belgoroda "uništeno" više od 70 boraca. Ali tamo - kao i u drugim pograničnim regijama koje su u više navrata bile napadane - prema navodima lokalnih vlasti već su odavno formirane jedinice građanske straže. U međuvremenu se upućuju pozivi da se te dobrovoljne skupine naoružaju. Osim toga, na poluotoku Krimu, koji je anektirala Rusija, formiraju se privatne vojne tvrtke - vjerojatno zato što se regularnoj vojsci ne vjeruje dovoljno.

Povodom napada na Belgorod politolog Abas Galiamov je podsjetio da su vlasti desetljećima tvrdile kako je Rusija okružena neprijateljima, te da stoga širi i jača svoju obranu. „Sada, kada je postalo ozbiljno, stanovnici bi se odjednom sami trebali braniti od neprijatelja", kaže ovaj bivši Putinov savjetnik. S obzirom na tešku ratnu situaciju i zbog velikog broja naoružanih skupina, on sada čak vidi zemlju na rubu revolucije, piše Deutsche Welle.