Patrijarh Kiril izjavio je to na prošlotjednoj sjednici crkveno-znanstvenog centra Pravoslavna enciklopedija, na kojoj su govorili i političari poput predsjednika donjeg doma ruskog parlamenta, Borisa Grizlova

‘Među mnogim razlozima raspada SSSR-a su i gubitak nacionalne samosvijesti, nacionalnog ponosa, shvaćanja povijesti u njenoj sveobuhvatnosti, razumijevanja ogromnog značenja historijskog zajedništva ljudi za njihov, između ostalog, materijalni i duhovni procvat’, izrekao je patrijarh.

Naoko paradoksalna izjava jednog crkvenog vođe o komunističkom režimu razumljivija je ako se zna da su mnogi čelnici Ruske pravoslavne crkve raspad Sovjetskog Saveza dočekali kao agenti KGB-a. Povezivanje režima i crkve trajalo je desetljećima, nakon teške represije nad svim vjerskim institucijama koja je provedena u prvoj fazi sovjetske države. Prema nizu navoda, povijest je toliko sveobuhvatna da ispada da si ruski patrijarh i premijer Vladimir Putin dođu nešto kao kolege po špijunaži.

RPC je zahvaljujući suradnji sa sovjetskim režimom puno lakše egzistirao u komunističkom društvu, dok su stradavale druge autokefalne zajednice, poput Ukrajinske pravoslavne crkve, koju je RPC nastojao zatrti kao konkurenta u području svog kanona i jedan od vjerskih simbola ukrajinskog nacionalizma. Moskovska patrijaršija postala je s vremenom jedan od instrumenata širenja sovjetskog imperijalnog koncepta i suzbijanja nacionalnih ideja koje su u sebi sadržavale klicu separatizma.

Upravo na Ukrajinu prvenstveno i cilja izraz ‘gubitak historijske Rusije’ jer se na teritoriju danas suverene republike nalazi povijesna jezgra prve srednjovjekovne ruske države, poznate kao Kijevska Rus. Kad se Ukrajina i Rusija promatraju kao jedno, ispada da je u trenutku raspada SSSR-a prije 20 godina velika većina povijesnih hramova RPC-a bila i jest na teritoriju današnje Ukrajine. Etničkih Rusa je u toj zemlji manje od 20 posto (Ukrajinaca je skoro 80 posto), ali oko pola države – mahom istočno od velike rijeke Dnjepar, privatno i javno prepotsavlja ruski jezik ukrajinskome. No zagovornici ukrajinske suverenosti, pa i radikalni nacionalisti, upravo u ovakvim izjavama poput Kirilove vide dokaz da se utjecajni krugovi u Moskvi nisu pomirili s ukrajinskom samostalnošću niti 20 godina poslije raspada SSSR-a.

Kirilova izjava ima i predizborni značaj: novi postav ruskog parlamenta građani su pozvani birati 4. prosinca. Patrijarh poručuje biračima neka se vodi računa da više 'nikada u povijesti' nacija ne bi došla u stanje s početka 90-ih godina prošlog stoljeća, dodajući da 'krivo upravljanje i neispravna ideologija navode ljude na rušenje državnosti, pri čemu se udara na režim, a stradava povijesna Rusija’.

Prevedeno u svjetovniji kontekst, patrijarhova poruka očekivana je podrška režimu Vladimira Putina koji u velikoj mjeri i egzistira upravo na tezi o sebi kao jedinom garantu stabilnosti i napretka zemlje. Inače, poznato je da je i sam Putin 2005. godine izrazio žal za Sovjetskim Savezom nazvavši njegov raspad (koji je na teritoriju najveće države svijeta doista donio neviđenu privatizacijsku pljačku i društveni kaos) bio ‘najveća katastrofa 20. stoljeća’. Nakon nje se, prema Putinu, ‘epidemija raspadanja prebacila i na samu Rusiju’, pri čemu se kao glavni liječnici nameću bivši KGB-ovac koji demonstrira smjerno uvažavanje crkve i crkveni poglavar kojeg se optuživalo za veze sa zloglasnim komunističkim organom represije.