Već danas iz centra grada prema vrhu Marjana nekoliko puta dnevno prometuje mali električni autobus, potpuno besplatno, pa građane i turiste dovodi na ključne točke mitske splitske šume i pluća grada. Ovdje, na Sedlu - jer tako se zove toponim, a pogled golim okom objašnjava zašto je to tako - uglavnom se okreću i kreću natrag jer je gradilište ograđeno i itekako aktivno. Još kratko vrijeme.

Promatračnica vrijedna oko 700 tisuća eura dio je projekta 'Brdo prošlosti - oaza budućnosti' i financirana je europskim sredstvima, kao i cijeli niz drugih sadržaja na Marjanu: od spomenutog električnog autobusa, preko više boćališta i vježbališta, nekoliko tematskih staza i zona za piknik, obnovljene trim staze i sedam starih kamenih kućica, novih kamera i brojača posjetitelja u park-šumi, pa do potpuno revitaliziranog Botaničkog vrta, a koji je ispao znatno skuplji od očekivanog i čeka dovršetak administrativne procedure da bi otvorio svoja vrata.

No baš promatračnica nekako je najvidljivija i bez sumnje najatraktivnija. S njenog vrha - a računajmo na to da se Sedlo nalazi na nadmorskoj visini od 148 metara, plus četiri metra podnožja, plus dvadeset metara same konstrukcije - cijeli ovaj dio Dalmacije kao da je na dlanu. Tu su najprije kompletan Marjan i njegove čarobne plaže duboko ispod, pa najveći dio Splita i Kaštela sve tamo do Trogira, pa Čiovo, Šolta, Brač, Hvar i, kažu, za ljepših dana čak i komadić Visa.

I ono najimpresivnije - plavetnilo sa svih strana.

'Stara promatračnica izgrađena početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća bila je neadekvatna i nefunkcionalna, pa je još 2016. godine započeo proces njene zamjene. Godinu kasnije izrađen je prvi projekt, potom su zbog primjedbi konzervatora dvije godine kasnije na njemu rađene korekcije, a onda je nakon samog početka radova trebalo doći do izmjena u projektu podnožja jer je sastav tla bio nešto drugačiji od očekivanog', govori nam Vedrana Franić iz splitske gradske uprave, a koja nam je bila vodič na ovoj turi po Marjanu.

Ovaj projekt savršeno se uklopio pod kapu spomenutog 'Brdo prošlosti - oaza budućnosti', pa je osigurano i europsko financiranje. Sve je možda teklo sporo, ali tako valjda mora biti - no zato će boravak na promatračnici, kada bude otvorena, također biti potpuno besplatan.

Unikatnu građevinu projektirao je splitski arhitekt Emil Šverko.

Njena konstrukcija sastoji se od betonske podloge u kojoj su smješteni servisni prostori i javni zahod, na koju se potom slaže deset čeličnih prstenova - od užeg prema širem - da bi se na vrhu našla platforma s dodatno uzdignutom staklenom 'kućicom' za čuvara prirode.

Kroz unutrašnjost konstrukcije uzdiže se panoramski lift, a s njene sjeverne strane nalaze se pristupne stepenice.

I sve to trebalo je izvesti gotovo na samom vrhu Marjana - najviše točke u neposrednoj blizini, a prepoznat ćete je po golemoj hrvatskoj zastavi i kamenom križu postavljenom u Kerumovo doba - što znači da su uvjeti gradnje bili krajnje strogi. Ondje nije smjela pristupiti velika mehanizacija, izuzev jedne jedine dizalice - sve ostalo bilo je podložno strogom režimu zaštite prirode. Poseban problem predstavljalo je zavarivanje spomenutih čeličnih prstenova, svakog sastavljenog od tri dijela, na licu mjesta usred šume.

'Svakog jutra najavljivali smo varenje, a onda su izlazili zaposlenici Javne ustanove za Marjan i mjerili brzinu vjetra: ako ga je bilo malo, zavarivanje je otkazano. I tako od jutra do jutra', smijući se govori Željko Ljutić iz tvrtke Reliance, izvođača radova. Ljutić je iskusan inženjer: radio je na mostovima preko Krke i Cetine, na Spaladium Areni, pa i na Skywalku na Biokovu, kao jednoj od najpoznatijih novijih hrvatskih atrakcija.

'Projekt je bio zahtjevan prije svega zbog prostornih i tehnoloških ograničenja: nije bilo jednostavno jer se ovakva konstrukcija nije podizala na ledini, nego na vrhu brda usred zaštićene prirode', iskreno će Ljutić. S njime se vrtimo oko nove promatračnice: stigli smo u doba marende pa su se radnici taman povukli u hlad i žvaču sendviče, ondje je tek Ivan Boško Milić, zadužen za bravariju.

'Molimo boga da završimo s ovim', i on je brutalno iskren, ali se i smije.

I završit će se za dva do tri mjeseca, dok se kraju privedu preostali sitni radovi, administrativne tehnikalije i slično. Franić nam objašnjava čemu će nova splitska atrakcija zapravo služiti.

'Primarno, to je svakako zaštita od požara, jer s ovog se mjesta može uočiti svaka zapaljena travka na Marjanu. Ovdje će se nalaziti centralna točka za brojenje posjetitelja park-šume, ali i mjesto s kojega će se upravljati svim rampama na njenom ulazu, a one će biti potpuno automatizirane. Sustav će automatski prepoznavati tablice vozila koja imaju dozvole dok će drugi vozači koji eventualno imaju potrebu za pristupom s čuvarom prirode ovdje u kućici komunicirati video i audiovezom', objašnjava nam Franić.

Turista će, bez sumnje, biti u izobilju: čudesni Marjan već je danas jedna od najposjećenijih splitskih lokacija, a i tisuće samih Splićana na dnevnoj bazi ondje se rekreiraju ili samo hvataju svjež zrak. Unaprijed ćemo ih upozoriti: u novu promatračnicu možda će moći pristupiti besplatno, ali u svakom trenutku u njoj će moći biti najviše deset ljudi.

Neće se srušiti, nego da ne bude gužva.