Ministarstvo obrane SAD-a najavilo je prošlog studenog 400 milijuna dolara pomoći kroz Ukrajinsku inicijativu za sigurnosnu pomoć (USAI), a koja osigurava vozila M1117 Guardian. Ta je objava označila početak procesa sklapanja ugovora za isporuku dodatnih obrambenih sposobnosti Ukrajini, uključujući financiranje popravka i modernizacije 250 oklopnjaka tipa Guardian. No od potpisivanja ugovora prošlo je gotovo godinu dana, a isporuka prvih borbenih vozila tog tipa odgođena je za početak 2025.

Analitičari ocjenjuju da bi prijenos Guardiana u Ukrajinu bio koristan za obje strane. Još sredinom 2010-ih američka vojska smatrala ih je viškom opreme i postupno izbacivala iz upotrebe. Za Amerikance ova isporuka pojednostavljuje proces prodaje starijih vozila, olakšavajući obnovu i modernizaciju flote oklopnih vozila. Za Kijev bi nabava ovih borbenih vozila proširila sposobnosti srednjih i lakih brigada, kao i visokomobilnih trupa suočenih s ozbiljnim nedostatkom oklopnjaka nakon raspoređivanja desetak novih brigada te gubicima opreme tijekom godinu i pol aktivnih neprijateljstava.

Guardian je, unatoč tome što ga je umirovila američka vojska, daleko od toga da bude u potpunosti otpisan. Standardna inačica M1117 može služiti kao oklopno borbeno vozilo za vatrenu potporu i podršku napadnim operacijama, zahvaljujući svom međuosovinskom razmaku i visokoj manevarskoj sposobnosti. Prema analitičarima, takva su vozila mogla napraviti značajnu razliku tijekom operacija poput ofenzive u Kupjansku, gdje su mogla zamijeniti brojne civilne pick-upove naoružane strojnicama i bacačima granata. Dodatno, njegova robusna protuminska zaštita postaje osobito vitalna tijekom ofenzivnih operacija u područjima kao što je Zaporižja.

Nastao na mučnim iskustvima iz Somalije

Naoružanje, koje se sastoji od automatskog bacača granata kalibra 40 milimetara i strojnice kalibra 12,7 milimetara, idealno je za suzbijanje neprijateljskih položaja u urbanim sredinama i pružanje učinkovite vatrene moći protiv lakih oklopnih vozila, uključujući ona oklopna na kotačima, oklopne transportere te potencijalno čak i borbena vozila pješaštva (BMP) kada koriste visokoeksplozivne granate kalibra 40 milimetara.

Guardian M117 nastao je na potresnim iskustvima američke vojske tijekom građanskog rata u Somaliji 1993. godine. Američki vojnici tada su kružili Mogadishuom u neadekvatno zaštićenim terencima Humvee (HMMWV), što je natjeralo Pentagon da preispita svoju taktiku u vezi s oklopnim vozilima. To je dovelo do promjene u zapovjednoj strategiji, šireći organizacijsku strukturu izvan ustaljene doktrine isključivog raspoređivanja borbenih vozila pješaštva M2 Bradley i lako oklopljenih, slabo naoružanih Humveeja.

Američka vojska trebala je pronaći kompromisno rješenje koje bi kombiniralo vatrenu moć Humveeja s razinom zaštite koju nudi borbeno vozilo pješaštva (IFV). To je dovelo do razvoja M1117 Guardiana, oklopnjaka na kotačima 4×4, temeljenog na vozilu Cadillac Gage Commando iz doba Vijetnamskog rata.

M1117 je razvijen kasnih 1990-ih za službu u Zboru vojne policije Sjedinjenih Država. Bilo je to jedno od prvih američkih vojnih vozila izgrađenih s trupom otpornim na mine. Nakon 2001. borbeno vozilo ponovno je uvedeno kao izravan odgovor na prijetnju koju su improvizirane eksplozivne naprave predstavljale američkim snagama u Iraku i Afganistanu. Međutim program je otkazan 2002. godine zbog promjene proračunskih prioriteta.

Vojska SAD-a istovremeno je vjerovala da postoji dovoljno vozila u službi koja se mogu koristiti bez tzv. neprihvatljive razine rizika. Pritom treba istaknuti da je 2011. cijena primjerka M1117 iznosila 800.000 dolara, znatno skuplje od neoklopljenog vojnog terenca Humvee u vrijednosti od 140.000 dolara ili njegove oklopne verzije od 220.000 dolara.

Zamjena za ranjive Humveeje

Ipak, invazija na Irak 2003. ponudila je novu priliku za ovo vozilo. Aktivna neprijateljstva otkrila su nedostatke raspoložive opreme - HMMWV su bili ranjivi na zasjede i rezultirali su značajnim gubicima. Uostalom, HMMWV nisu bili dizajnirani kao oklopna vozila i nisu mogli izdržati ozbiljne sukobe s neprijateljem. Međutim postrojbe američke vojne policije koje su koristile M1117 u zonama borbenih djelovanja, poput 527. satnije i ostalih postrojbi 709. bojne Vojne policije opremljenih s 49 oklopnih vozila M1117, uspješno su izvršile svoje borbene zadaće i imale relativno niske gubitke. Poznato je da su vojnici koji su upravljali modelima M1117 i neki članovi Kongresa koji su posjetili Irak preferirali ova posebna vozila zbog znatno viših razina zaštite.

Zbog hitnih zahtjeva vojske Sjedinjenih Država sredinom 2000-ih proizvodnja je povećana više od četrdeset puta - s jednog proizvedenog oklopnog vozila u tri tjedna na 56 njih mjesečno. Do sredine 2007. proizvedeno ih je 1729. Zanimljivo je da mnoga naručena oklopna vozila nisu isporučena samo postrojbama Zbora vojne policije, već i drugim odredima, uključujući iračku nacionalnu policiju.

Težina standardnog M1117 iznosi 15 tona, ali s kompleksom dodatnog keramičkog oklopa može doseći 20 tona. Dimenzije vozila su 2,4 metra širine i 2,6 metara visine. Što se tiče veličine i sposobnosti, nalazi se između lakog vojnog terenca Humvee i oklopnog transportera Stryker, vrijednog pet milijuna dolara.

Jedna od ključnih prednosti Guardiana je višeslojna modularna shema zaštite oklopa s uklonjivim kompletom keramičkih kompozitnih oklopa i slojem čelika, s time da je karoserija napravljena kao integralni noseći okvir. Ovo uvelike poboljšava preživljavanje posade, posebno u urbanim borbenim uvjetima, gdje je oklopna zaštita vozila sposobna izdržati udare teških strojnica kalibra 12,7 milimetara u svim smjerovima, uključujući kupolu. Konstrukcija vozila, zaštićena od improviziranih eksplozivnih naprava i mina, može izdržati eksploziju ekvivalentnu pet do šest kilograma TNT-a.

Mogućnost preživljavanja nakon prevrtanja

M1117 je naoružan za učinkovitu borbu protiv neprijateljskog pješaštva i također može uništiti lako oklopna vozila. Sadrži automatski bacač granata Mk.19 od 40 milimetara uparen s teškom strojnicom Browning M2HB od 12,7 milimetara, a postavljeni su na kupolu s električnim pogonom koja ima sposobnost rotacije od 360 stupnjeva. Dodatnu vatrenu moć može pružiti strojnica M240H kalibra 7,62 milimetra u otvoru kupole topnika. Vozilo je opremljeno i dimnim minobacačima postavljenim na kupoli, kao i dnevnim te noćnim ciljnicima.

Tipična posada sastoji se od tri osobe; vozača, zapovjednika i topnika, uz dodatnog vojnika prema potrebi. Vozilo ima dvoja glavna bočna vrata za izlaz trupa i posade, otvor u kupoli za topnika i odvojena vrata s desne strane na krmi trupa. Ova vrata vode pored odjeljka za motor (koji se nalazi lijevo) do odjeljka za vodu, a također mogu poslužiti kao izlazi u slučaju opasnosti ili skladišni prostori za teret. Prisutnost više vrata i otvora povećava šanse za evakuaciju u slučaju zasjede ili nesreće.

Zbog svog visokog središta mase M1117 ima značajan rizik od prevrtanja. Međutim članovi posade u takvim slučajevima imaju veće šanse za preživljavanje. Kupola je potpuno zatvorena, štiteći topnika od ispadanja. Ipak, poznato je to da su najmanje dva slučaja prevrtanja rezultirala smrću dva vojnika kada se kupola odvojila od vozila. Nakon nekoliko takvih incidenata tvrtka Textron uvela je dodatnih 15 vijaka radi pričvršćivanja kupole.

M1117 koristi napredan modularni oklopni komplet tvrtke IBD Deisenroth Engineering od keramičkih kompozitnih ploča s vanjske strane i balističkog materijala s unutarnje strane. Oklop Guardiana dizajniran je da izdrži vatru iz malog oružja, mine i improvizirane eksplozivne naprave, a postavljen je pod kutom, eliminirajući okomite površine, što značajno povećava vjerojatnost rikošeta. Dodatno, zbog ovog kutnog dizajna, oklopno dno vozila nudi povećanu otpornost na detonacije. V-oblik trupa odbija energiju eksplozivnih valova, za razliku od ravnog trupa koji apsorbira i prenosi energiju na posadu.

Pokretan na svim terenima

U Iraku i Afganistanu M1117 je izdržao brojne zasjede i eksplozije improviziranih eksplozivnih naprava, pri čemu su neka pojedinačna vozila doživjela višestruke detonacije. Postoji dokumentiran slučaj da se posada Guardiana vratila u bazu prevalivši udaljenost od 45 kilometara nakon što mu je eksploziv uništio sve četiri gume.

Oklopno vozilo pokreće dizelski motor Cummins 6CTA8.3 od 260 konjskih snaga, spojen s automatskim mjenjačem Allison MD3560. Njegov neovisni ovjes pruža visok razmak od tla od 46 centimetara, osiguravajući izvrsne terenske sposobnosti. Ima pogon na sva četiri kotača i središnji sustav za napuhavanje guma, čime se povećava njegova mobilnost na različitim vrstama terena, a može postići brzinu do 110 kilometara na sat na autocestama i svladati vodene prepreke duboke do 1,5 metara.

Guardian M117 izrađivao se u nekoliko inačica; kao vozilo za izviđanje, nadzor i pronalaženje ciljeva, kao transportno vozilo pješaštva s mogućnošću prijevoza osam vojnika te kao oklopno vozilo namijenjeno transportu opreme za brzo navođenje zrakoplovnog streljiva i prilagodbu topničke vatre. Ta je inačica opremljena laserskim označivačem, laserskim daljinomjerom, GPS-om te radijima i računalima koji primaju podatke o lokaciji cilja i prenose ih udaljenim topničkim postrojbama ili zrakoplovima na nebu.