On obećava masovnu sječu amazonske prašume u korist agrokorporacija za proizvodnju govedine i soje, glavnih izvoznih aduta Brazila. Najavljuje ukidanje ministarstva za okoliš, koje će svesti na prirepak ministarstva gospodarstva. Namjerava smanjiti kazne za masovno ilegalno širenje farmi na račun površina amazonske divljine. Najavljuje smanjenje rezervata autohtonog stanovništva jer se 'ispod njihove zemlje skrivaju golema bogatstva'...

Ovakve izjave novoizabranog predsjednika Brazila Jaira Bolsonara uplašile su svijet, a Europljani su ga proglasili 'globalnom opasnošću'.

Zašto tolika zabrinutost zbog okorjelog desničara ekstremnih ideja? Pa zato što dolazi na čelo države koja obuhvaća 60 posto Amazone, najveće prašume s najvećom bioraznolikosti na svijetu. Budu li ova neponovljiva 'pluća Zemlje' i dalje korištena u ekonomske svrhe i u njih se useli industrija, ekolozi kažu da globalni planovi o obuzdavanju globalnih klimatskih promjena i spašavanju ekosustava možemo staviti za šešir.

Hitna akcija za opstanak

Bolsonaro je izabran u trenutku u kojem su istraživači s australskog Sveučilišta Queensland i američko Društvo za zaštitu divljih životinja (WCS) u znanstvenom časopisu Nature objavili prvu globalnu mapu na temelju satelitskih snimki, koja pokazuje da je Brazil jedna od pet zemalja, i to najvažnija, u kojima je sačuvano 70 posto divljine i netaknutih ekosustava, dramatično upozoravajući da je zbog našeg opstanka potrebna hitna akcija za njihovu zaštitu na globalnom planu.

Uz Amazonu, to su borealske šume u Kanadi, područja arktičkih tundri u SAD-u (na Aljasci) i Rusiji te australske šume, iako je na mapi naglašena i delta Okavango u Bocvani. Nešto malo divljine ostalo je u Kini, Alžiru, Libiji, Nigeru, Mauritaniji, Maliju... Pritom divljinom smatraju netaknuta područja s nešto urođeničkih zajednica, bez intervencije čovjeka u obliku cesta, električne energije i poljoprivrede.

Želimo li zauzdati klimatske promjene – kažu autori globalne mape – ne smijemo više dirati ni pedalj preostale netaknute divljine, čije su šume golemo skladište ugljika.

Šokantna realnost

A prašume smo dirali nesmiljeno, što dokazuju zastrašujuće brojke. U 25 godina, od 1993. do danas, zbog gradnje naselja, cesta, poljoprivrednih površina, rudarenja i širenja industrije izgubljeno je 3,3 milijuna četvornih kilometara ili 10 posto netaknute prirode u svijetu (područje veličine Indije ili 56 puta veće od Hrvatske) - što je za stručnjake 'šokantna realnost'. Nastavimo li je gubiti istim tempom, do kraja stoljeća neće ostati ni pedlja divljine, upozorava studija međunarodne grupe biologa objavljena u najnovijem broju časopisa Current Biology.

Od industrijskog ribolova i zagađenja oceana pošteđene su još samo polarne regije. Prije stotinu godina čovjek je koristio 15 posto površine Zemlje za sadnju usjeva i stočarstvo, a danas je više od 77 posto zemljišta (ne računajući Antarktik) i 87 posto oceana promijenjeno izravnom intervencijom ljudi.

Ali i netaknuta divljina u onih pet područja na mapi sve više gubi nevinost. Amazona je izgubila katastrofalnu trećinu netaknutih površina, a gubi ih i dalje, unatoč dosadašnjim naporima brazilske vlade da to obuzda. Prema satelitskim snimkama, između kolovoza 2015. i srpnja 2016. ogoljeno je 3000 četvornih kilometara, a sudeći po predizbornim obećanjima Bolsonara, situacija će nesmiljeno eskalirati.

Iako je većina borealskih šuma u Kanadi netaknuta, nagrizaju ih sječa drva, rudarstvo, eksploatacija nafte i plina, a zakonski je strogo zaštićeno samo sedam posto divljine. U Bocvani strahuju da će osjetljivi ekosustav Okavanga, najveće delte na svijetu, ugroziti navala turista koji se tim područjem kreću bez vodiča i nadzora. Od dolaska Europljana, Australija je izgubila više od 40 posto nedirnutih šuma, u zadnjih 15 godina nestalo ih je tri milijuna hektara.

Spas u autohtonom načinu života

Studija brazilskih ekologa iz 2015. pokazala je da je sječa amazonskih prašuma pet puta veća u područjima izvan indijanskih teritorija, pa su mnogi hvalili dosadašnju brazilsku politiku prema kojoj 12 posto prašume mora biti prepušteno autohtonom stanovništvu i očuvati njihov način života (više od 60 indijanskih plemena živi izvan dodira s civilizacijom, najviše u svijetu), ali novi brazilski predsjednik sada im prijeti istjerivanjem.

To je upravo suprotno od onoga što su govorili stručnjaci na Globalnom samitu o klimatskim promjenama ovog rujna u San Francisku. Nove analize Društva za očuvanje divljine, Sveučilišta Queensland, Sveučilišta Charles Darwin i nekih drugih dokazuju da su autohtoni narodi od ključne važnosti za održavanje netaknutih šumskih krajobraza, zbog čega treba štititi imovinska i upravljačka prava urođenika i lokalnih zajednica, u čijem je vlasništvu četvrtina preostalih netaknutih vitalnih šumskih ekosustava u svijetu. Ipak, od 131 tropske zemlje, potpisnice Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, na to se obvezala samo 21.

'Spašavanje autohtonog stanovništva u područjima nedirnutima civilizacijom apsolutna je nužnost ako želimo spašavati sebe same', kaže predsjednik Društva za očuvanje divljine Christian Samper.

Bez globalne politike

Prema tvrdnji jednog od autora mape, Jamesa Watsona sa Sveučilišta Queensland, preostaje nam još jedno ili dva desetljeća za spas preostalih divljih područja, o čemu će biti riječi i na predstojećoj UN-ovoj Konferenciji o bioraznolikosti, koja će se održati od 13. do 29. studenog u egipatskom Šarm El Šeiku. Bez obzira na takve brojne skupove, na kojima se obično redaju zastrašujući podaci i uzaludni vapaji, do sada nije bilo osmišljene politike na globalnoj razini.

Predvodnice bi trebale biti, kaže Watson, zemlje s najočuvanijim ekosustavima, među kojima na prvo mjesto stavlja Bolsonarov Brazil. No Bolsonaro poručuje da namjerava ostati u Pariškom sporazumu samo ako urođenici ne budu imali suverenitet nad svojim područjem i ako Ande, Amazona i Atlantski ocean ne budu pod međunarodnom jurisdikcijom.

No tko će obuzdati Brazil? To bi, komentira britanski Guardian, trebala biti Europska unija, a koja je s ostatkom Europe odavno iskorijenila nedirnutu prirodu. Zašto? Zato što je baš EU najveći strani investitor u Brazilu i najveći uvoznik brazilske govedine i soje, mada u ime spašavanja klime stalno klepeće o nužnosti smanjenja konzumacije mesa, a time i soje kao stočne hrane.