Razlika u cijeni vodnih usluga između pojedinih gradova nije ekonomski opravdana, a cijene se utvrđuju po neujednačenim kriterijima, zaključak je Državne revizije odnosno njezinog posebnog izvješća koje se trenutno nalazi u saborskoj proceduri
Na taj dokument upozorava Ekonomski institut za javne financije. Djelatnici Instituta Anto Bajo i Marko Primorac napravili su kratki osvrt na nalaz revizora.
Ističu kako je izvješće pokazalo da od 123 trgovačka društva koja se bave opskrbom vodom i odvodnjom, samo njih pet ispravno obračunava cijenu vode (Makarska, Split, Sinj, Čakovec i Đurđevac).
Jedan od problema je što se trgovačka društva osim vodoopskrbom bave i drugim komunalnim djelatnostima. Zbog takve organizacije jako je teško utvrditi troškove pružanja vodne usluge, što sprečava pravilno formiranje cijene.
Uredba o utvrđivanju cijena vode je nedorečena, pa su zbog toga omjeri fiksnih i varijabilnih troškova pojedinih tvrtki različiti. Tako je u 2012. najviši fiksni dio cijene za domaćinstva imala tvrtka Ponikve s Krka od 48 kuna po kubiku. To društvo imalo je i najvišu ukupnu cijenu od 52,15 kuna po kubiku vode.
Najniži fiksni dio za potrošnju vode plaćali su Dubrovčani, 4,05 kuna po kubiku, a imali su i najnižu krajnju cijenu od samo 7,48 kuna po kubiku.
Revizori upozoravaju i da pojedine vodoopskrbe dvaput građanima obračunavaju naknade za koncesiju (tvrtke Veliki Grđevac i Komunalac iz Bjelovarsko-bilogorske županije te Vodoopskrba Darda).
Neprihvatljivo je i što se fiksni dio cijene u stambenim zgradama naplaćuje svim domaćinstvima iako su priključeni samo na jedan vodomjer. Naime, fiksni dio služi za pokrivanje troškova nastalih priključenjem zgrade na vodovod i nema veze s potrošnjom vode.
Državna revizija upozorava i na nerazborito financijsko upravljanje pojedinih tvrtki koje vodu drugim društvima prodaju jeftinije od najniže osnovne cijene. Tako Istarski vodovod prodaje Rižanskom vodovodu Koper iz Slovenije po cijeni koja je čak manja i od cijene za navodnjavanje. Isti slučaj je i s društvom Komunalno iz Vrgorca koje vodu prodaje Javnom komunalnom poduzeću Ljubuški iz BiH-a.
Za revizore su neprihvatljivi i veliki gubici vode koje bilježe sva društva. U EU prihvatljiv je gubitak od 15 do 18 posto. Taj standard naša pojedina vodoopskrbna poduzeća uvelike nadmašuju, a rekorderi su Vodovod Imotske krajine sa 78,7 posto i JP Komunalac iz Hrvatske Kostajnice sa 78 posto gubitaka.
