Škoro tako objašnjava da će predstavljati 'kišobran' pod čijim će se imenom i zaštitnim znakom okupiti treća opcija te da će se u tehničkom smislu raditi o pokretu, a ne političkoj stranci.

'Jasno je da za formiranje novog političkog brenda nemamo dovoljno vremena pa mislim kako je najbolje rješenje da ostanemo pokret i da na izbore izađemo pod mojim zaštitnim znakom. Treba naći pravu mjeru, kompromis između činjenice da su me određene stranke podržale i dale svoj doprinos te zaslužuju da se zadovolje i neke njihove ambicije, a s druge strane ne treba zaboraviti to da sam od tih 24,5 posto glasova u prvom krugu predsjedničkih izbora nešto osvojio i ja osobno, na svoje ime', kazao je.

Dodatan problem jesu izborna pravila po kojima on osobno ne može biti nositelj lista u svih jedanaest izbornih jedinica, no to se može zaobići ako se Škorino ime nađe u nazivu samog pokreta.

'Na lokalnoj razini tako su postupili Željko Kerum ili Milan Bandić, a koji su stranke nazvali sami po sebi jer su svjesni toga da njihovo ime nosi puno veću težinu od bilo kojeg drugog imena na listi, kao i naziva stranke, kako god on glasio', kaže za tportal splitski komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić.

'Što se tiče samog Miroslava Škore, tu nema ništa novo: već mjesecima je jasno da su njegove ambicije primarno vezane uz parlamentarne izbore, a iz ovoga njegova istupa iščitavam da nije zatvorio vrata kombinacijama s HDZ-om. On se u kampanji uspješno i vjerodostojno pozicionirao kao desni kandidat i na tom dijelu spektra cementirao je svoju ideološku i svjetonazorsku poziciju, ne bježi od toga, a sada svojom retorikom pokušava uhvatiti glasove protestnih birača. U predsjedničkoj kampanji zahvatio je dio, ali sada će mu trebati puno više njih', dodaje Trogrlić.

Po njemu, najveći izazov za hrvatsku desnicu svakako je 'kanibalizam' koji se redovito događa uoči izbora, kad se u borbi za pozicije i ego glavni akteri uvijek pokolju.

'Ovaj put Škoro je taj koji se svojim rezultatom i imidžom nastoji izdići iz cijele priče i jasno je da je to jedini mogući put; ako se spusti među to društvo, svi će se međusobno posvaditi i ponovno podijeliti. On pokušava biti nositelj, ali svejedno će trebati složiti jedanaest lista s jedanaest nositelja i to će biti velik izazov za njega jer nema vlastitu operativu nego infrastrukturu Mosta, suverenista i ostalih.

On zaista ima potencijal ugrabiti mlade birače te dio protestnog biračkog tijela i desnici je ovo prilika da možda napokon ostane na okupu. Barem do izbora', smatra Trogrlić.

Rasplet događaja u HDZ-u, u kojem se očekuje frontalni napad izazivača na mjesto predsjednika Andreja Plenkovića, po njemu će u svakom slučaju utjecati na budućnost najavljenog Škorina pokreta.

'Ako HDZ ode nešto desnije nego danas, njihov potencijal na toj desnici se smanjuje naprosto zato što je jedan od motiva njihova nastanka bila netrpeljivost prema ovakvom HDZ-u. S druge strane, koalicijski potencijal i ukupna suma glasova koje bi Škoro mogao osvojiti bili bi veći ako Plenković ostane na čelu HDZ-a. Njih dvojica su dovoljno različiti da bi u ukupnom zbroju mogli uhvatiti više glasova nego dosad i kada bi mogli surađivati, to bi zapravo bio najstabilniji put za HDZ: postojanje desnog koalicijskog partnera koji kupi glasove na desnici i donosi ih u koaliciju. Umjesto Bandića, HNS-a, SDSS-a i drugih, postojali bi samo 'pristojni' HDZ i jaka desnica koja ima dovoljno mandata za formiranje vlasti. Dakle za konkretne Škorine političke ambicije svakako bi bilo korisnije da Plenković prevlada u HDZ-u', zaključuje Trogrlić.