Nije lako vratiti se u žarište političke scene. Ili možda jest. Ovisno o tome kako se operaciji pristupi. Promatrajući slučaj bivšeg predsjednika Francuske Nicolasa Sarkozyja, strategija povratka na javnu scenu zasad daje dobre plodove, iako su poduzeti tek preliminarni koraci. Naime, Sarkozy je zahvaljujući samo jednom 'kontroverznom' intervjuu koji je izašao početkom tjedna u konzervativnom i zapravo marginalnom magazinu Valeurs actuelles, lako ponovno zasjeo (a po nekima i zasjao) na većinu medijskih naslovnica
Nakon gorkog gubitka predsjedničkih izbora prošle godine u svibnju, Nicolas Sarkozy prošao je kroz nekoliko faza u periodu manjem od godine dana.
Prva je bila faza rezignacije u kojoj je najavio ne samo da ga birači više neće vidjeti, već je najavio i odlazak iz Francuske. No u tom 'odlasku' bilo je i drugih motiva, kao što su istrage za pronevjere fondova za kampanju i optužbe za primanje mita, koje su i službeno zahvatile bivšeg predsjednika nakon što mu je istekao imunitet. Bilo je tu i najava o povratku u odvjetničku praksu, točnije najava da će voditi brakorazvodnu parnicu svog starog znanca Age Khana, religijskog vođe i imućnog poslovnog čovjeka koji u Francuskoj već dugo uživa komotni porezni režim, a pronašlo se vremena i za lukrativne intervencije na međunarodnim konferencijama, omiljeni hobi umirovljenih visokih dužnosnika.
No u svježe objavljenom intervjuu sve te aktivnosti i sumnje natkrilila je glavna ambicija, ona o novom predsjedničkom mandatu u 2017. Sarkozy je javnosti tako dirljivo poručio da njegov povratak nije više stvar njegove volje, već da se radi o skoro pa fatalističkom usudu, točnije o 'dužnosti' prema Francuskoj. Ukratko, doći će trenutak kada on više jednostavno neće imati izbora između mirnog civilnog života i služenja domovini.
Nakon što je obznanio svoje poslanje, ostatak intervjua utrošio je na kritiku aktualne vlasti. Tako se obrušio na intervenciju u Maliju tvrdeći da francuska vlada podržava pučiste i želi kontrolirati teritorij veličine Francuske.
Svoje dugo i poznato protivljenje gay brakovima, koji su nedavno izglasani u parlamentu, vezao je ni manje ni više nego uz novi europski prehrambeni problem o porijeklu mesa. Začudnom logičkom operacijom došao je do sljedeće poredbe, one o nepoznatom porijeklu prepakiranog mesa i nepoznatom porijeklu djece istospolnih parova koji će sada zasigurno napraviti sve da dobiju vlastitu djecu, mimo zakona prirode.
Slijedom intervjua, njegovi bivši suradnici, tvrdolinijaši Claude Guéant i Jean-Pierre Raffarin, nisu propustili priliku povoljno se izjasniti o njegovu povratku na scenu, dok se u krizi vodstva koju njegova stranka proživljava nakon gubitka izbora bivši predsjednik nameće novom grupacijom umilno nazvanom 'Prijatelji Nicolasa Sarkozyja'.
Kritike koje opisuju intervju kao neukusnu mješavinu drske samopromocije, zabrinjavajućih izjava i kronične nedosljednosti, sadržajno su posve u pravu, no cilj operacije ionako nije bio pružiti kakvu koherentnu viziju za spas 'posrnule' Francuske, već zauzeti teren, prvo medijski, a potom i simbolički, za novonabujale političke ambicije.
