Naspram stare i okušane strategije hiperpredsjednika koji se ne libi bilo kojeg oblika javnog nastupa, Sarkozy se za predstojeće predsjedničke izbore nastoji predstaviti u bitno komornijem izdanju, kao predsjednik iz sjene koji istupa samo kada je potrebno. No hoće li mu nova strategija donijeti toliko potrebne političke bodove, ostaje nam vidjeti
Iako su predsjednički izbori u Francuskoj zakazani za 2012. godinu, tiha kampanja i politička regrupiranja već su dobrano na djelu. Tako se unutar Socijalističke stranke nastoje riješiti sjenke Dominique Strauss-Kahna, a po svemu sudeći, kandidat će se tražiti među trojkom Martine Aubry - François Hollande - Ségolène Royal.
S druge strane, aktualni predsjednik Nicolas Sarkozy, koji nimalo ne krije apetit za sljedeći mandat, suočen s nimalo ohrabrujućim rezultatima trenutnih anketa, odlučio je promijeniti svoju ustaljenu medijsku taktiku, koja se mahom svodila na neprekidne medijske istupe i zauzimanje čvrstih stavova.
Loš anketni rejting Sarkozyja može se tražiti naravno u agresivnoj politici koju vodi prema imigrantima, a upravo je među romskom skupinom pronašao idealno žrtveno janje, ili u ratu u Libiji, no rezultat prije svega najvjerojatnije počiva u domaćim problemima, smanjenoj kupovnoj moći Francuza te u rastu nezaposlenosti.
Fenomen koji su mediji naslovili kao hiperpredsjednik, koji obuhvaća i neizostavnu tabloidnu stranu predsjedničkog para, u kojem prva dama Carla Bruni također izvrsno obavlja svoju funkciju efikasne medijske prisutnosti, izgleda, slabi. Naime, posljednjih mjeseci Sarkozy se vidno povukao iz niza otvorenih mogućnosti za slavodobitno medijsko istupanje, ostavljajući svojim ministrima priliku da se izjasne, bilo da se radi o oslobađanju novinara-taoca iz Afganistana ili o imenovanju novih ministara u vladi.
Prema napisima Le Figaora i Le Parisiena, Sarkozy je čak dao i eksplicitne upute ministrima da ne istupaju u njegovo, već isključivo u vlastito ime. Čak je i trudnoća prve dame dobila znatno manji prostor od onog koji se mogao očekivati s obzirom na burni početak afere. No pitanje je koliko će nova medijska strategija, kojom se žarko želi ostaviti dojam predsjednika koji se prije svega brine o suštinskim problemima, a ne trati svoje (i tuđe) vrijeme na uzaludne javne nastupe, biti iole uspješna.
Naime, već kao ministar unutarnjih poslova Nicolas Sarkozy, a potom kao predsjednik, ostavio je neizbrisivi pečat ambicioznog političara tvrdih stavova, a taj se dojam, stjecan upornim radom kroz godine napredovanja na političkoj ljestvici, teško može tako brzo anulirati. Tako mu je agresivno igranje na kartu unutarnje sigurnosti i donijelo pobjedu na proteklim izborima, no 'dijete televizije koje je očito i previše gleda', kako se ga redovito oslovljava u medijima koji mu nisu naklonjeni, precijenilo je svoju medijsku sliku te je došlo do neminovnog zasićenja.
Jedan od potencijalnih bodova budućeg predsjednika svakako je efikasno suprotstavljanje ekstremno desnoj stranci Nacionalnog fronta (Front National). Stranka, pod vodstvom Marine Le Pen, istina pokazuje određeno napredovanje u anketama, pa čak i na regionalnim izborima, no ono je posve neproporcionalno medijskom prostoru koji se redovito pruža stranci koja se već standardno zalaže za izlazak iz euro zone te za tvrdu politiku netolerancije prema imigrantima.
Iako bi se dale povući nedvosmislene paralele između Sarkozyjevog tretiranja romske manjine i stajališta Nacionalnog fronta, komunikacijski stratezi predsjednika ne vide u tome nikakvu ideološku prepreku, već su napadom na ekstremnu desnicu orkestrirali kroz ekonomski fokus. Tako je na prijedlog o izlasku Francuske iz euro zone Sarkozy samo odvratio: 'Tako bi se samo jednom odlukom udvostručio dug Francuske.'
Kako to već uobičajeno biva, kampanja je već dobrano započela i prije službenog početka, a uglavnom se vodi na krhkom i promjenjivom planu javnog imidža, na sigurnoj udaljenosti od pravih briga glasačkog tijela.
