Njemački mediji već se tjednima žale kako je kancelarki Angeli Merkel uspjelo eutanazirati predizbornu kampanju, pa čak i cijelu njemačku politiku, u kojoj je Merkel neupitna dominantna ličnost, koja svoj CDU vodi prema još jednoj izbornoj pobjedi. Kandidat SPD-a Peer Steinbrueck se zasad uspio iskazati samo serijom verbalnih gafova, pa ne iznenađuje kako njegova stranka u anketama dobiva tek 26 posto glasova, dok se CDU ne spušta ispod 40 posto, zbog čega mnogi zaključuju kako se ishod izbora za Bundestag već danas zna.

No čini se da bi 'Mutti Merkel' ('majčici Merkel', kako je istovremeno sa strahopoštovanjem i dozom podsmijeha nazivaju i stranački kolege i politički suparnici) račune mogla pomrsiti satirična stranka Die Partei, koju su još 2004. osnovali urednici humorističkog časopisa Titanic, od kojih je jedan – Martin Sonnenborn – i formalno predsjednik. Die Partei ima jedan ključan politički cilj, a to je bez milosti izvrgnuti ruglu aktualno stanje njemačke politike, a napose kancelarku Merkel, za koju kažu da 'ima još manje političkih uvjerenja nego oni'. Satiričarima okupljenim oko Die Partei strašno ide na živce izostanak prave političke rasprave u Njemačkoj, kao i to što sve stranke imaju manje-više istu ekonomsku politiku te su se odlučili krenuti u borbu protiv dosade i Merkeličina vječnog taktiziranja provociranjem i ismijavanjem stereotipa.

Stoga je sastavljen namjerno bizaran stranački manifest, u kojem se iznosi niz ludih ideja: sagraditi zid oko Njemačke kako bi se pružio otpor globalizaciji, ograničiti da plaće menadžera kompanija ne smiju biti više od 25 tisuća puta veće od radnika, ugledati se na Grčku i ukinuti javne televizije ARD i ZDF, koje se prethodno moraju ispričati gledateljima za svoj dosadašnji program. Die Partei također predlaže da se desetogodišnjacima omogući napuštanje škole kako bi se riješio problem starenja stanovništva, a željeli bi i pokušati izvršiti tzv. fracking na ministru okoliša Peteru Altmayeru, poznatom po voluminoznoj pojavi, s ciljem da se oslobode sve energetske zalihe iz njega. Ukratko, Die Partei se nemilosrdno zeza s najvažnijim akterima njemačke politike, te zastupa hotimice bizarne stavove poput toga da je za društvo najbolje rješenje 'humanistički fašizam', kako bi se ukazalo koliko je apsurdno govoriti o 'socijalnom kapitalizmu'.

Predsjednik Sonneborn dao je i intervjue za vodeće njemačke medije, poput tjednika Der Spiegel i Die Zeit, u kojima najavljuje da će 'razdrmati dosadnu predizbornu kampanju'. Sonneborn se i odlično zabavlja dok na ozbiljna pitanja poput 'S kojom strategijom idete u kampanju?' odgovara sljedećom rečenicom: 'Naš je glavni cilj nadići bilo kakve sadržaje.' Također, Die Partei u svojem programu obećava da će uvesti 'Faulenquote' ('kvotu za lijene', što je igra riječi s 'Fraunequote' odnosno 'kvotom za žene') te će u javnim službama biti potrebno zaposliti najmanje 17 posto zabušanata.

Die Partei se u javnim istupima pokazuje vrlo samouvjerenom te najavljuje spektakularnu pobjedu na izborima za Bundestag u rujnu. U trijumf su sigurni jer će 'voditi nesadržajnu, populističku i prljavu kampanju', što je žalac u smjeru Angele Merkel 'pa je uspjeh zagarantiran'.