Podsjetimo, koalicijska lista SDP, HNS, IDS, HSU nije poštovala kvotu od najmanje 40 posto zastupljenosti jednog spola na kandidacijskim listama za izbore za Europski parlament i imala je samo četiri žene, a i one su bile vrlo nisko na listi.

Biljana Borzan bila je na drugom, Višnja Fortuna na osmom, Sandra Petrović Jakovina na devetom i Karolina Leaković na desetom od 11 mjesta.

HDZ je uredno poštovao žensku kvotu pa je na listi za euroizbore imao pet žena, od kojih su čak četiri bile zastupljene u prvih šest: Dubravka Šuica, Ivana Maletić, Marijana Petir i Ruža Tomašić. ORaH Mirele Holy, koalicija okupljena oko Nacionalnog foruma Nikice Gabrića i Hrvatski laburisti također su se držali načela o 40 posto žena listama.

Zbog činjenice da se sami do jučer nisu držali načela u koje se danas zaklinju, ne možemo se ne složiti s ocjenama kako je promjena izbornog zakonodavstva na kojoj inzistiraju zapravo samo kozmetičke naravi. Odnosno, vjerojatno je kako je cilj blokirati neke manje stranke da uopće sudjeluju u izborima. Za sve hrvatske stranke koje izlaze sa svojim listama na parlamentarne izbore karakteristično je da, i kad se formalno drže ženske kvote, žene uvrste na niska mjesta na listama pa one, u konačnici, imaju i manje šanse da uđu u Sabor.

Uostalom, SDP se ni pri imenovanju ministara u Vladi Zorana Milanovića nije ponašao kao da mu je važno da žene u većem broju drže važne i odgovorne pozicije u vlasti.

I dok se bave ženskom kvotom, SDP i vladajuća koalicija, HDZ i sve druge parlamentarne stranke odlučile su posve ignorirati mišljenje Ustavnog suda prema kojemu bi na izborima bilo zabranjeno na listama imati osuđene za najteža kaznena djela: korupciju, zloupotrebu dužnosti, zločine protiv čovječnosti ili ratne zločine.