Kurz je bio velika zvijezda europske politike, posebno konzervativnog dijela vezanog uz Europsku pučku stranku, ali se polako pokazuje da je to bila zvijezda tamnog sjaja.

Kako je kazao na oproštajnoj konferenciji za medije, tek je rođenjem sina shvatio koliko lijepih stvari ima izvan politike. 'U politici sam davao sve od sebe, sa stopostotnim entuzijazmom, no posljednjih dana moj svakodnevni život pretvorio se u obranu, obranu i obranu. To je iscrpljujuće i u meni je ugasilo plamen entuzijazma. Ipak, veselim se danu u kojem ću dokazati da su sve te optužbe bile lažne. Nisam ni svetac ni zločinac, ja sam samo čovjek', poručio je na odlasku.

Kurz je bio primoran podnijeti ostavku na dužnost kancelara početkom listopada, nakon što ga austrijski tužitelji osumnjičili u slučaju korištenja javnih sredstava za plaćanje oglasa u jednom tabloidu u zamjenu za praćenje i favoriziranje u anketama njega i njegove stranke. Iako je otišao s dužnosti, ostao je na visokim stranačkim dužnostima, tako da je oporba smatrala da je ostao kancelar u sjeni.

Međutim prije dva tjedna skinut mu je zastupnički imunitet, nakon čega se Kurz odlučio na konačno zbogom politici. To konačno ipak treba uzeti sa zadrškom jer s tek 35 godina ima dovoljno vremena pričekati da se slegne prašina kako bi si pripremio teren za veliki povratak, a i djeca brzo narastu. Naravno, sve to bit će moguće ako izbjegne osuđujuću presudu za optužbe koje mu se trenutno stavljaju na teret.

Kurz je bio velika zvijezda na desnom centru jer je pokazao europskim konzervativcima kako se pobjeđuje na izborima te kako se vodi politika na krajnjoj desnici i pritom ostaje društveno prihvatljivim.

Populizam u kombinaciji s 'bečkom školom', često na rubu, taman unutar granica dozvoljenog - činilo se kao da je to njegov poseban recept, napisao je Deutsche Welle početkom listopada, nakon što je otišao s mjesta kancelara. Uz trunku službenog poticanja mržnje prema strancima i malo mržnje prema ljevici, on je i dalje bio uzoran dječak, okrunjen gotovo magičnim uspjehom među biračima.

Istraga protiv Kurza navodi na zaključak da je godinama vješto manipulirao anketama dok je bio ministar, uljepšavao rezultate i sve to onda, za novac, plasirao u žuti tisak.

Dakle u godinama njegova nezaustavljivog uspona, kada su se pojavljivali naslovi koji su opisivali Kurza kao najpopularnijeg kandidata za kancelara svih vremena, to je vjerojatno bio rezultat lažiranja brojki njegovih vjernih sljedbenika. U bavljenju medijima prevladao je princip: koliko novca, toliko glazbe. Skupi oglasi državnih kompanija objavljivani su u novinama, a zauzvrat je Kurzov ured dobivao hvalospjeve.

Kurzov pad ima velike posljedice i izvan Austrije: njegov pristup reklamirao se kao model za stranke desnog centra diljem Europe, posebno u Njemačkoj, u kojoj su demokršćani trenutno u neredu nakon dramatičnog poraza na izborima prošlog mjeseca. Ali srž 'kurzizma' je u stilu i taktici, a ne u novim političkim idejama.

Pad Sebastiana Kurza bio je jednako brz kao i njegov uspon. Rođen je u katoličkoj obitelji kao jedino dijete Elisabeth, srednjoškolske učiteljice, i oca Josefa, tehničara. U rodnom Beču pohađao je osnovnu i srednju školu. Poslije državne mature 2004. odradio je vojni rok, nakon kojeg upisuje smjer odvjetništva na Pravnom fakultetu Bečkog sveučilišta. Ubrzo napušta studij kako bi se posvetio politici u kojoj je strelovito napredovao.

S 24 godine postao je gradski vijećnik u Beču, s 25 državni tajnik za useljavanje, a s 27 ministar vanjskih poslova, najmlađi šef diplomacije u svijetu. Na toj je dužnosti pokazao državničke sposobnosti te se istaknuo u pregovorima o iranskom nuklearnom programu 2015. u Beču. Oštro je kritizirao apsolutističku vladavinu Recepa Tayyipa Erdoğana u Turskoj te je Austrija tijekom njegova mandata bila jedina članica EU-a koja je zahtijevala raskid pregovora o pristupanju Turske Uniji.

S tek 31 godinom na leđima, nakon što je doveo ÖVP do izborne pobjede 2017., postao je jedan od najmlađih demokratski izabranih čelnika vlada na svijetu. Kurz je ÖVP, stranku desnog centra starog kova, preoblikovao i vezao uz svoj imidž otkako je postao njezin vođa u svibnju 2017. godine. Međutim centralizirao je ovlasti donošenja odluka i promijenio njezine boje iz tradicionalne crne u tirkiznu.

Kurzov pristup u suočavanju s usponom ksenofobne i populističke Slobodarske stranke Austrije bio je u suprotnosti sa strategijom koju provodi njemačka Kršćansko-demokratska unija (CDU). Dok je stranka Angele Merkel inzistirala na 'sanitarnom kordonu' protiv krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD), Kurz je prihvatio tvrdolinijaške imigracijske stavove Slobodarske stranke i sklopio s njom savez o podjeli vlasti u svom prvom mandatu te ju je tako uveo u politički mainstream. Međutim ta je vlada pala zbog spomenute afere Ibiza, zbog koje se još uvijek istražuje i Kurza o tome je li lagao pred istražnim povjerenstvom. Brzina kojom se odrekao i distancirao od koalicijskih partnera iz Slobodarske stranke donijela mu je još jednu uvjerljivu pobjedu na izborima, ali i jasno izrazila dvije osobine koje karakteriziraju njegov politički put - beskompromisnost i oportunizam.

Iako mlad, Kurz je bio brz kada je riječ o mijenjanju političkih stavova: u početku liberal, postao je tvrdolinijaš po pitanju imigracije i politike prema izbjeglicama, zapravo kopirajući Slobodarsku stranku (FPÖ).

Kurz nije riješio problem konzervativizma. Ali je zato bio majstor odnosa s javnošću: rebrendiranje staložene Austrijske narodne stranke kao pokreta sugeriralo je mladenački dinamizam. Ali stvarnost je bila suprotna: ono što je Kurz prodao kao 'novi stil' sastojalo se od toga da je ÖVP morao prihvatiti njegovu potpunu dominaciju. Stranački bardovi složili su se da će on sam odlučivati o kandidatima i odrediti programski smjer onoga što je zapravo bila 'lista Sebastiana Kurza'. Austrijska narodna stranka novog doba bila je i jest stranka jedne osobe.

Mnogim ljudima unutar i izvan ÖVP-a vjerojatno se svidjelo Kurzovo vodstvo nakon 2017. godine - njegov tim bio je discipliniran, slijedio je kurs i bio je izvrstan u dominaciji nad koalicijskim partnerima s krajnje desne ili lijeve strane.

Stručnjaci smatraju da će stranka čija je unutarnja struktura autokratska vjerojatno pokazati autokratske tendencije i na vlasti. Kurz je zapravo uzeo stranicu iz priručnika mađarskog premijera Viktora Orbana, s čestim napadima na nezavisne novinske organizacije i pravosuđe, osim toga je, poput Silvija Berlusconija, predstavljao sebe kao nevinu žrtvu goleme zavjere podlog lijevog establišmenta.