U razgovoru za tportal ugledni molekularni biolog Ivan Đikić kazao je da bismo imali realnu mogućnost sudjelovati u stvaranju novog cjepiva za Covid-19 da danas imamo Imunološki zavod.

Taj zavod još uvijek egzistira na rubu života i smrti, a osim prigodnih poruka odgovornih političara kako bi ga trebalo staviti u funkciju, malo se toga već godinama miče s mrtve točke.

Na upit koliko bi trebalo da se pokrene Imunološki zavod njegov aktualni ravnatelj Vedran Čardžić kazao nam je da bi do prve proizvodnje poluproizvoda virusnih cjepiva trebalo oko dvije godine, a pun kapacitet i cjelokupnu proizvodnju bilo bi moguće pokrenuti tek u novoj tvornici, za što bi bilo potrebno oko četiri godine od početka realizacije projekta.

Tek sada, u jeku globalne pandemije koronavirusa, šira javnost uspijeva nazrijeti razmjere štete koja je počinjena u praktički uništenom Imunološkom zavodu.

'Ta šteta vidljiva je protekli niz godina, samo je trenutno svijest o tome jače izražena', naglasio je Čardžić.

No što se tiče mogućnosti nastavka istraživanja na cjepivu za Covid-19, odnosno upita da nam komentira nedostatak tehničkih uvjeta za rad na cjepivu u Hrvatskoj, ravnatelj Imunološkog kazao nam je da je, s obzirom na visoke troškove ispitivanja, česta praksa udruživanje i organizacijske podjele različitih laboratorija. U takvoj podjeli bi, vjeruje, mogli naći svoje mjesto i pojedini laboratoriji u Hrvatskoj.

'Proizvodnju cjepiva, kao pripadni dio farmaceutske industrije, definira složenost proizvodnje po normama GMP i pripadajuće kontrole kvalitete, što je zakonski vrlo detaljno definirano', objašnjava Čardžić i dodaje da upravo striktna regulativa predstavlja prepreku pojavljivanju na tržištu nedovoljno kvalitetnih, odnosno nedovoljno ispitanih proizvoda. Pojasnio je i da je uz tehničke pretpostavke, kao i radne serije virusa potrebnih za proizvodnju cjepiva, prije registracije proizvoda potrebno provesti pretklinička i klinička ispitivanja, iznimno zahtjevna i u financijskom i u vremenskom smislu.