Kada je Europska komisija 2009. imenovala britansku laburističku političarku visokom predstavnicom EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku, mnogi su se pitali: tko je ta Ashton? Baronica od Uphollanda bila je, doduše, već godinu dana na dužnosti europske povjerenice za trgovinu, ali europskoj javnosti, kao uostalom ni britanskoj, nije bila osobito poznata, podsjeća Deutsche Welle

Njezin novi zadatak bio je uistinu ambiciozan, jer je ujedno postala i potpredsjednica Europske komisije, kao i predsjednica Vijeća ministara vanjskih poslova država članica Unije. Njezin glavni zadatak bio je povezivanje vanjskih politika, u čemu je trebala dobiti podršku Europske diplomatske služba – tijela koje do danas nije sasvim ustrojeno.

Catherine Ashton nije bilo nimalo lako. Pojedine zemlje članice oštro su se protivile službenom nazivu 'ministarice vanjskih poslova EU', s obzirom da nisu htjele dodatno jačanje te ionako centralizirane funkcije. Prilikom imenovanja, barunica je odmah poručila svojim kritičarima: 'Ocijenite me na temelju onog što radim i uvjerena sam da ćete tada biti zadovoljni i na mene ponosni'.

Prije nekoliko dana, međutim, otvoreno se požalila da je preopterećena poslom. Između redova najavila je i da se ne namjerava opet kandidirati, iako joj mandat ističe tek za godinu i pol.

Teški uvjeti rada

Janis A. Emmanouilidis iz briselskog Centra za europsku politiku kaže da je Ashton oprezna. 'Ona nije pokazala jasne strateške linije. Bilo je trenutaka kada nije reagirala dovoljno brzo, ali, istovremeno, mora se reći da su joj uvjeti rada uistinu otežani', kaže Emmanouilidis. 'Financijska kriza ostavila je malo slobodnog prostora za vanjskopolitičke teme, a time i za nju samu, dok su inicijative u borbi protiv krize u Libiji i Siriji odmah preuzele pojedine države; prije svega Francuska i Velika Britanija.'

I njemački europski zastupnik iz redova demokršćana Elmar Brok uzima Ashton u zaštitu: 'Izgradnja vanjskopolitičke službe koja djeluje u velikom broju zemalja i koja vodi do toga da sada u 90 posto slučajeva u UN-u postoji nešto što se naziva zajedničkom, europskom pozicijom – veliki je uspjeh', kaže Brok.

Granice zajedničke vanjske politike

Drugim riječima, ono što nedostaje jest sloga zemalja članica po pitanju zauzimanja zajedničkog vanjskopolitičkog stajališta.

Glavni zadatak Catherine Ashton je koordinacija, povezivanje i posredovanje kako bi se uopće mogla uspostaviti zajednička vanjska politika. Ona je itekako potrebna kako bi EU svoj ekonomski utjecaj prenio i na područje svjetske politike.

Europska unija suočava se s velikim problemima kada je riječ o ratu i miru. Prema mišljenju Janisa A. Emmanouilidisa, tada postaju vidljive granice u stvaranju zajedničke europske vanjske politike. Po tom pitanju se vjerojatno ništa neće promijeniti – ni kada se na položaju visokog predstavnika europske vanjske politike pojavi netko drugi, zaključuje Deutsche Welle.