U trenutku kada legendarno tolerantna i liberalna Francuska – pogotovo u slučaju muškog roda - diže graju protiv seksualnog predatorstva političara i kada na sudove počinju kapati tužbe zbog seksualnih nasrtaja kojekakvih lokalnih moćnika, Anglosaksonci, tradicionalno puritanski licemjerni, pokreću web stranicu na kojoj glasaju za najseksipilnijeg člana parlamenta.

Ne zaboravimo, kada je eksplodirala hotelska afera sa Strauss-Kahnom, britanski tabloidi su bili preplavljeni naslovima o pervertitu i seksualnom manijaku, dakako ne stoga što bi sami bili discipliniraniji u domeni spolnog morala, već zato što u bilo kojem puritanskom društvu cvate dvoličnost i pervertirani, vulgarni pogled na seksualnost. Zašto su gaćice i sise top tema britanske tabloidne štampe, dok istovremeno u liberalnoj Francuskoj takvu vijest ne možeš prodati ni pornografskom magazinu?

Malo pretjerujemo, ali s razlogom. Koliko god samodopadni mačizam francuskih političara ovih dana izlazi na vidjelo u aferama, Francuska je zemlja koja će se s tim obračunati daleko efikasnije od moralno uštogljenih Amerikanaca ili Britanaca, u čijim se zemljamapogled dulji od tri sekunde tretira kao seksualno napastovanje. Brutalni kodeks političke i seksualne korektnosti zapravo proizvodi kontraefekt - sprečava ljude da se normalno upuste u simboličku igru spolova, gdje šarm, ljubaznost, kavalirstvo i umijeće zavođenja igraju ključnu ulogu, te ih umjesto toga pretvara u shizofrenike s izmjeničnim stanjima aseksualne i prestrašene distance s jedne i patološke imaginacije s druge strane.

U Francuskoj je tema šovinizma i seksizma u politici konačno došla na tapetu. Nakon Strauss-Kahnova uhićenja čitamo sada i o padu ministra za javne poslove Georgesa Troya, kojeg dvije asistentice iz uprave pariškog predgrađa Draveil optužuju za seksualno uznemiravanje. Troy je dao ostavku uz riječi da se radi o osobnoj osveti dviju žena kojima je, eto, s vremena na vrijeme masirao stopala. One pak optužuju 'kineskog masera' i 'fetišista stopala' da je u nekoliko navrata pokušao nešto više.

Koliko će u nadolazećim mjesecima pljuštati sudske tužbe protiv jačeg spola u francuskoj politici iz čisto pragmatičnih i proračunatih razloga, jer se čini prava prilika uskočiti u vlak za pozamašnu odštetu, a koliko je riječ o stvarnim žrtvama šovinističkog doživljaja ženskog roda, odlučivat će se u sudnici, no javnost je konačno postala senzibilizirana za problem tretmana žena u politici. Čak ni ministrica sporta Chantal Jouanno nije bila pošteđena reakcije kolega, koji bi mijaukali za njom kada bi se pojavila u saboru u kraćoj suknji. Druga, neimenovana ministrica u Sarkozyjevoj vladi dodaje da bi se polovici muškaraca u parlamentu gadno zakomplicirao život da izađu na vidjelo sve afere u kojima su isprepleli moć i seks. Zastupnica socijalista je također prepričala scenu kada joj je prišao parlamentarac iz Sarkozyjevog UMP-a i rekao joj da se ne začudi ako je netko siluje ukoliko i dalje bude hodala okolo u tijesnim hlačama. Očito je teško ne biti frustriran kada ti šef stranke hoda sa supermodelom.