Utipkavanjem u bilo koju relevantniju internetsku tražilicu natuknice 'seks u školi' dobivamo na raspolaganje najljepšu ilustraciju trenutačne pozicije seksualnosti u ovoj negdašnjoj instituciji 'prosvjetljenja' - tu su poznata pjesma Pipsa, Chipsa & Videoclipsa, forumska rasprava o moralnosti 'ševljenja cure u školskom WC-u' te naravno vijest 'uglednog' portala s informacijom o Lady Gagi koja je i u školi maštala o seksu. Ustvrdimo li nakon svega uviđenog da je kroz posljednjih četrdesetak godina seksualnost općenito, pa i ona na školskom hodniku, doživjela radikalnu transformaciju, sigurno nismo zaslužili Nobelovu nagradu. Ipak, vjerujemo da alfa generaciju čekaju još značajniji lomovi.

Marš van iz razreda!

'Djeca sve ranije žele izgledati kao odrasli', 'majka je šminkala od pete godine', 'pada dobna granica stupanja u seksualne odnose' samo su neki od 'alarmantnih' naslova koji periodički senzibiliziraju javnost na proces koji bijesni ispod površine naše svakodnevice često nazivane tzv. 'striptiz kulturom'. Prema teoretičarima seksualnosti poput Aleksandra Štulhofera to je posljedica hiperindividualizma i konzumerizma koji prožimaju svaku poru života - jednostavno, želimo li biti prepoznati vrijedi pokazati malo kože. U svemu tome škola je ispala uglavnom zbunjeni promatrač ili još gore isprazan neprijatelj vlastitih učenika. 'Sramota, samo 13 godina, a tako mažeš oči, marš u WC to obrisati' može se čuti iz ponekih učionica osnovnih škola (true story kako bi rekao Barney Stinson) koje pokušavaju gdjegod kroz pravila kućnog reda predstaviti kozmetiku kao nepriličnu metodu uređivanja za školu. Silom se, naravno, neće postići ništa, a cijelu problematiku usudio bih se nazvati čak i perifernom. Naime, tretirati kozmetiku kao nešto po sebi negativno, a bez pružanja učenicima dovoljno jasnog drugačijeg modela vrijednosti, pravac je prema slijepoj ulici. Dokle god škola ne počinje ulagati jače napore u adekvatan ambijent, atmosferu rada protkanu energijom snažnih profesora-motivatora sposobnih učiniti atraktivnima vrijednosti drugačije od Big Brothera, bitka će biti izgubljena.

Dečki se ljube

Jedno od intrigantnijih pitanja odgoja alfa generacije svakako je odnos prema rodnim ulogama, istospolnim parovima i vršnjacima odgojenima u istospolnoj zajednici. Da su Hrvati homofobni nije tajna, a učenici su čak još radikalniji od zrelijih osoba. Prema jednom od posljednjih istraživanja, 64,3 posto srednjoškolaca potpuno se ili dijelom slaže da bi homoseksualnim osobama trebalo zabraniti javan nastup, a 45,9 da je homoseksualnost neka vrsta bolesti! Iz osobnog iskustva mogu posvjedočiti da je potreban popriličan manevar ne bi li se običan razgovor o homoseksualnosti na satu izveo izvan hodnika bez uvreda, prave mržnje i zafrkancije.    

A tek budućnost donosi višestruke radikalne promjene. U trenutku mogućnosti stvaranja legalnih bračnih zajednica, homoseksualci će krenuti prema nesmetanom posvajajnju djece. Zajedno u razredu nalazit će se djeca iz tradicionalne spolne veze i one kojima na roditeljski stižu dvojica tata ili dvije mame. Uz neadekvatno pripremljen mentalitet nasilnici će dobiti žuđenu hranu za bullying, za koji su, uostalom, do sada bili potrebni puno 'banalniji' povodi. No posljedična evolucija seksualnosti, prihvaćenost homoseksualnosti kao normalne, razbijat će potrebu za 'izlaskom iz ormara' tek kroz pubertet. Jesmo li u školama lišenima profesionalne edukacije i prisustvom vjeronauka spremni na školski hodnik u kojem se za ruku drže dva dečka?! Činjenica je da će obrazovanje budućnosti morati omogućiti razvoj zdravih odnosa i ambijent za nesmetan razvoj maksimalno tolerantne kulture. Inače slijedi veliki #fail.