Koja je službena verzija događaja, i kakav je širi kontekst?

Makedonska policija je tijekom vikenda u kumanovskom naselju Divo provela akciju u trajanju od gotovo dan i pol, u kojoj je razbila terorističku skupinu sastavljenu od 50 do 70 iskusnih 'pasa rata', od kojih se 30 predalo policiji. U pitanju su pretežno pripadnici albanskih paravojnih snaga, koji su se u zemlju infiltrirali s Kosova, a premijer Nikola Gruevski tvrdi da su neki od njih sudjelovali u nizu sukoba u regiji i izvan nje. Vlast tvrdi da im je plan bio izvršiti napade na državne institucije, šoping centre i sportske događaje, no ni dan nakon okončanja operacije, u kojoj je smrtno stradalo 8 policajaca i 14 terorista, nije jasno kad, kako i zašto su se ti napadi trebali dogoditi. Također, iako vlast demantira postojanje civilnih žrtava, u pojedinim izvještajima s terena bilo je govora i o gubicima među stanovništvom. Neredi su se dogodili u jeku političke krize u zemlji na ulicama čijeg glavnog grada više tisuća ljudi prosvjeduje tražeći ostavku konzervativne vlade zbog korumpiranog, skandaloznog i nadasve nehumanog sadržaja snimki razgovora visokih državnih dužnosnika, koje već tjednima objavljuje oporba. Nakon proglašenja dva dana žalosti, ulični prosvjedi su primireni, no danas se nastavljaju.

Zašto baš sada?

Makedonski predsjednik Gjorge Ivanov rekao je u obraćanju naciji nakon nedjeljne sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost da je četiri mjeseca upozoravao diplomatske predstavnike zemalja EU i NATO-a na postojanje terorističke skupine koja planira akcije u državi. Nameće se logično pitanje – zbog čega snage reda nisu djelovale protiv terorista ni jednom u ta četiri mjeseca, pogotovo ako se uzme u obzir da su, kako tvrdi vlast, pripadnici iste skupine već zauzeli policijsku postaju na granici Makedonije i Kosova te aktivirali eksplozivne naprave ispred zgrade vlade? Štoviše, zbog čega su dopustile da se skupina grupira u gusto naseljenom području trećeg najvećeg grada u državi? I na koncu, zbog čega je vladajuća stranka VMRO-DPMNE pomjerila održavanje svog kongresa, zakazanog upravo za subotu, 8. svibnja u Kumanovu, tjedan dana unatrag? Odgovori na ova pitanja svakako su povezani s aktualnom političkom krizom u Makedoniji, no do toga ćemo doći kasnije.

Zašto baš Kumanovo?

Uz Skopje, Kumanovo je grad s najvećim brojem nacionalnih zajednica u Makedoniji – prema popisu iz 2002. (kasniji pokušaji popisa stanovništva su propali), oko 60 posto stanovništva čine Makedonci, 25 posto Albanci, a gotovo sedam posto Srbi, no pretpostavlja se da je udio Albanaca u međuvremenu narastao. Na vlasti u ovom gradu tradicionalno je oporbena SDSM, stranka koja je u sklopu serije prisluškivanih telefonskih razgovora visokih državnih dužnosnika nedavno objavila i razgovore koji pokazuju da je VMRO-ova vlast metodama zastrašivanja i prijetnji i ovdje pokušala preuzeti vlast. Kumanovo ima reputaciju grada u kojemu dominira tolerantna atmosfera – ovdje čak ni 2001, kad je veći dio zemlje razarao makedonsko-albanski sukob, nije bilo uličnih borbi. Stoga raduje reakcija lokalnog stanovništva, koje je odmah po izbijanju policijske intervencije pozvalo na mir i razumijevanje, a najbolja ilustracija toga je videozapis u nastavku.

Što čine SAD, EU, OESS i NATO, i kakva je uloga susjednih zemalja?

Regionalnim medijima proširila se teorija urote, prema kojoj su aktualna događanja u Makedoniji, počevši od objave prisluškivanih razgovora, preko uličnih prosvjeda, do ove policijske akcije, dio 'većeg scenarija', u režiji 'svjetskih moćnika', a čiji cilj je američki pokušaj sprječavanja dogovora Rusije i Turske oko izgradnje 'Turskog toka' za transport plina. Takvih teorija vjerojatno ne bi bilo da međunarodni faktori nisu dozvolili vlasti Nikole Gruevskog da se razmaše u smjeru brutalnog orvelovskog populizma, pa međunarodna zajednica sada ima priliku napokon vratiti kredibilitet po pitanju Makedonije. Prva zajednička izjava misija SAD-a, EU, OESS-a i NATO-a u Skoplju vrlo je suzdržana i protokolarna – izražava se žaljenje zbog izgubljenih života, ističe da je teroristička skupina 'izolirana pojava' i poziva na dijalog svih političkih snaga radi prevladavanja krize. S druge strane, susjedne zemlje su daleko konkretnije u svojim porukama. Srpski premijer Aleksandar Vučić odmah je sazvao sjednicu državnog vijeća za sigurnost te je vlada uputila vojno i policijsko pojačanje na granicu, pružajući ruku kolegi Gruevskom u zajedničkoj borbi protiv vječnog albanskog neprijatelja i medijski mu tercirajući preko dobro uigrane mreže tabloida. S druge strane, bugarski premijer Bojko Borisov savjetovao je Gruevskog da podnese ostavku riječima 'Samo ga podsjećam na ono što premijeri čine kad nemaju povjerenje naroda'.

Ali Ahmeti, zapovjednik makedonskog krila OVK 2001.

Kakva je veza uhićenih terorista i politike, i gdje su albanski političari?

Pojedini portali na albanskom jeziku objavili su da su među uhićenima istaknuta imena Oslobodilačke vojske Kosova, poput Bega Rizaja, bivšeg tjelohranitelja svojedobnog haškog optuženika i zapovjednika OVK Ramuša Haradinaja. Spominju i Samija Uksimija, poznatijeg kao 'komandant Sokoli', čiji glas se također nedavno začuo u 'bombama' (gdje mu je sugovornik šef albanske oporbene stranke DPA, Menduh Tači, koji se u jednom od razgovora zavjetovao na doživotnu vjernost šefu tajne policije i bratiću Nikole Gruevskog, Saši Mijalkovu). Makedonski mediji, pak, posebno ističu ime Demea Shehua, koji je bio zapovjednik 153. brigade OVK u sukobima na Kosovu i u Makedoniji, a kasnije tjelohranitelj Alija Ahmetija, predsjednika najjače albanske stranke i članice vladajuće koalicije DUI, koji je u makedonsko-albanskom sukobu 2001. bio zapovjednik ANA-e, makedonskog krila OVK. Te informacije idu u prilog zaključcima da su vodeći albanski političari u Makedoniji, u najmanju ruku, imali vrlo konkretna saznanja o ovom sukobu, a pridodamo li tome činjenicu da se Ahmeti osobno uopće nije oglasio nakon izbijanja incidenta niti se pojavio na sjednici Nacionalnog vijeća za sigurnost koju je jučer sazvao predsjednik Ivanov, dobivamo novu dozu razumljivog gnjeva kod albanske javnosti u Makedoniji. Hoće li se on kanalizirati u smjeru masovnih prosvjeda protiv vlasti, pogotovo ako javnost iz oporbenih 'bombi' dozna nove detalje o nacionalno zapaljivom događaju – suđenju oko ubojstva pet mladih Makedonaca kod Smilkovskog jezera, otkrit ćemo u narednim danima.

Ratoborno obraćanje Gruevskog javnosti

Osam policajaca je poginulo, a akcija je bila 'uspješna'. Ma zbilja, Gruevski?

Premijer Nikola Gruevski 35 sati nakon početka policijske akcije nije se oglašavao u javnosti, a potom je održao ratobornu tiskovnu konferenciju, na kojoj je nahvalio hrabre pripadnike policije zbog požrtvovnog angažmana na razbijanju opasne terorističke skupine koja je 'ratovala i na Bliskom istoku', ali i zaključio da je akcija bila uspješna. Koliko je policajaca trebalo poginuti da bi se u uspjeh akcije posumnjalo, dakako, nije rekao, no zato je tijekom obraćanja medijima nekoliko puta prozvao političare i 'takozvane novinare' za zloupotrebu tragedije u političke svrhe (što sam obilato čini), a svima 'koji žele nanijeti zlo Makedoniji' poručio da će 'završiti kao teroristi'. Nakon što javnost tjednima sluša zapise beskrupuloznih telefonskih razgovora vrha vlasti, u kojima cijelu zemlju tretiraju kao obiteljski biznis, ne treba puno mudrovati da bi se zaključilo da Gruevski zapravo prijeti oporbenim političarima, medijima i prosvjednicima, koji na ulicama Skoplja posljednjih dana hvataju zalet za 'makedonsko proljeće'. Pitanje je samo – ako na velikom prosvjedu 17. svibnja, za koji se vlast očito dobro pripremila, zbilja bude nereda, koliko će ljudi morati poginuti da bi 'akcija bila uspješna'?