Govoriti o očekivanjima u globalnim političkim, ekonomskim i sigurnosnim procesima u 2012. godini prilično je nezahvalno i teško iz tri razloga: prvi, mnogobrojni procesi koji su obilježili 2011. još uvijek nisu dovršeni; drugo, globalna povezanost svijeta o kojoj se godinama govori u kontekstu globalizacije dobila je u 2011. još jednom svoju potvrdu, što može smanjivati točnost predviđanja jer je zaista teško uočiti sve moguće incidente koji iz regionalnih mogu prerasti u globalne poremećaje; treće, suočavanje s globalnom ekonomskom krizom pokazalo je kako ključni politički akteri na međunarodnoj i nacionalnim razinama nisu pronašli odgovarajuće instrumente kojima bi zaustavili negativne trendove te da njihovu ulogu polako preuzimaju neki novi igrači na čije ponašanje se ne može utjecati instrumentima demokracije (izbori) i čije djelovanje u velikoj mjeri nije podložno transparentnosti.

Ipak, bez obzira na navedena ograničenja, predviđanja za 2012. vežu se dominantno na procese koji su započeli još u 2011. godini. Želim posebno istaknuti tri važna događaja koja su usmjerila razvoj u novom smjeru: arapske revolucije, ubojstvo Osame bin Ladena, ekonomski i financijski problemi u EU

Arapske revolucije - nesagledive posljedice

Početak 2011. obilježili su prosvjedi u Tunisu koji su rezultirali maksimalnim učinkom za prosvjednike – svrgavanje predsjednika Zina el Abidina Bena Alija, što je bilo veliko iznenađenje za veći dio svjetske javnosti. Prvi puta nakon Iranske revolucije 1979. narod je prisilio vođu jedne bliskoistočne države na odstupanje. Slijedio je Egipat gdje su prosvjedi trajali dulje, ali su također rezultirali maksimalnim učinkom – odlaskom predsjednika Mubaraka.

Reakcije svjetskih sila bile su prilično suzdržane što je bilo donekle i razumljivo jer se bliskoistočni sigurnosni kompleks održavao pomoću diktatorskih režima koji su, iz različitih interesa, prihvaćali određene zapadne kompromise u zamjenu za smanjivanje pritiska na njihove režime. Međutim, Egipat se pokazao prekretnicom jer je svijet shvatio da se događaju značajne promjene kojim se stvara nova strateška konfiguracija tog dijela svijeta. Vrlo brzo je uočeno da nije moguće održavati staro stanje, a svaka promjena može utjecati na položaj Izraela u bliskoistočnoj turbulentnoj regiji, ali i na svjetsku cijenu nafte. Takva procjena rezultirala je postupnim povećavanjem angažmana zapadnih sila, što je posebice bilo vidljivo na primjeru Libije gdje pobunjenici protiv režima pukovnika Gadafija sigurno ne bi uspjeli u svojim namjerama da nije bilo izravne vojne pomoći NATO-a.

Tijekom godine arapske revolucije pojavile su se i u drugim državama kao što su Jemen Bahrein i Sirija što je dodatno uzburkalo to područje svijeta koje je i inače opterećeno mnogobrojnim događajima koji imaju strateške posljedice za svakog uključenog aktera. Sada je posve jasno kako arapske revolucije nisu dovele do značajnijih pomaka u razvoju političkih, ekonomskih i socijalnih potencijala tih društva te da su, nažalost, stvorene pretpostavke za još turbulentnije događaje s još nesagledivim posljedicama.

Ako arapskim revolucijama pridodamo povlačenje SAD-a iz Iraka, unutarnje političke borbe u toj državi, sve jači pritisak na Iran zbog razvoja nuklearnog programa i njihovu ne baš miroljubivu reakciju, unutarnje stanje u Siriji i prisutno rivalstvo među bliskoistočnim državama u borbi za popunjavanje strateškog vakuuma, unutarnji lomovi u nekim od tih država jačanjem netrpeljivosti između šijita i sunita, dobivamo vrlo eksplozivnu smjesu koju može zapaliti bilo koja vrsta unutarnjeg nasilja ili vanjska prijetnja. Stoga možemo s velikom sigurnošću govoriti kako će naša pozornost sigurno u 2012. biti vrlo često usmjerena upravo prema tome području te da ćemo biti svjedoci vrlo velikih strateških promjena.

Želja za osvetom zbog smrti Osame bin Ladena

Smrt Osame bin Ladena također je jedan od važnijih događaja koji ima određene strateška posljedice na suvremeni svijet. Prvo, njegova likvidacija izazvala je ozbiljan poremećaj u odnosima između SAD-a i Pakistana jer je SAD bez znanja svojih partnera izvršile akciju duboko na teritoriju jedne suverene države. Godinama su oba partnera radila na kreiranju zajedničke suradnje u borbi protiv terorizma, što uopće nije bio jednostavan proces. Akcija SAD-a gotovo je u potpunosti srušila tu suradnju koja je danas na vrlo simboličnoj razini. Početkom prosinca uslijedila je akcija NATO snaga u pograničnom području između Pakistana i Afganistana u kojoj je greškom došlo do pogibije 24 pakistanska vojnika. Nakon toga, pakistanske vlasti su onemogućile logistički transport preko svog teritorija za NATO snage u Afganistanu, a NATO se morao osloniti na jedinu preostalu logističku rutu koja ide preko ruskog teritorija, što im stvara određene strateške poteškoće.

Dakle, usprkos činjenici da su SAD likvidacijom Osame bin Ladena realizirale jedan od najvećih ciljeva svoje protuterorističke strategije, došlo je do velikih poremećaja u odnosima između Pakistana i SAD-a što može imati posljedice po regionalnu stabilnost. Drugo, smrt Osame bin Ladena privremeno je obezglavila teroriste, ali nije umanjila njihovu želju za osvetom što će vjerojatno rezultirati promjenom njihove taktike i nastojanjem da se poduzme neki novi veliki teroristički napad. Pored toga, u 2012. možemo očekivati nastavak napetosti u odnosima Pakistana i SAD-a, ali i između Pakistana i Afganistana te Pakistana i Indije što će biti izravna posljedica narušenih odnosa Pakistana i SAD-a. SAD si, zbog svojih strateških razloga ne bi smjele dopustiti daljnje pogoršanje, tako da će njihovi napori biti usmjereni prema popravljanju sadašnje situacije. No postavlja se pitanje koliko mogu biti uspješni u tome s obzirom na sadašnje stanje odnosa i činjenicu da se predsjednik Obama mora koncentrirati na izbore za sljedeći mandat.

Treći događaj koji će imati važne strateške konzekvence u ovoj godini je usporavanje gospodarskog rasta Europske unije, fiskalne i monetarne slabosti većine država EU te ulazak u stagnaciju za koju se teško može predvidjeti koliko će trajati. Rješavanje nastale krize u EU pokazalo je u kojoj mjeri postoji nejedinstvo među državama u pogledu instrumenata za zaustavljanje negativnih trendova te za pomoć posrnulim ekonomijama. Ponovno smo imali priliku vidjeti neka nova geopolitička odmjeravanja snaga između Francuske i Njemačke, ali i geopolitički odmak Velike Britanije od Europe. Ovakvo 'treniranje' moći među velikima, sigurno će imati za posljedicu porast poteškoća u donošenju nekih drugih odluka koje su vezane uz budućnost EU, a posebno u području zajedničke europske vanjske i sigurnosne politike.

Kao što je poznato, u pitanjima sigurnosti EU ne koristi samo sigurnosne instrumente, već ekonomske i druge, posebice prema svome susjedstvu. Sve ono što se događalo u drugoj polovici 2011. godine upućuje nas na zaključak da će se smanjivati EU kapaciteti u vanjskoj i sigurnosnoj politici, odnosno da će proces stvaranja zajedničkih stajališta zasigurno biti otežan. I to upravo u situaciji kada sjever Afrike Bliski istok ulaze u svoju novu turbulentnu fazu, a Rusija stvara sve više strateških izazova EU. Takav razvoj događaja mogao bi imati utjecaja i na poziciju EU u svijetu jer je očito kako mnogobrojni problemi ekonomske i financijske stabilizacije još uvijek nisu riješeni te da će upravo tome biti posvećena 2012. godina. U takvim uvjetima, EU će imati jako malo vremena i volje baviti se nekim drugim stvarima u svojem okruženju, odnosno u svijetu, što bi dugoročno moglo prouzročiti ozbiljne ekonomske i sigurnosne posljedice za europske države

Dakle, u 2012. ulazimo s mnogobrojnim opterećenjima koja su nastala u prošloj godini. Moramo naglasiti kako su ti događaji otvorili nekoliko važnih novih sigurnosnih trendova u svijetu s kojima ćemo se suočavati i u 2012. godini: pojava novog urbanog nasilja, porast cijena hrane i porast gladi u svijetu, porast migrativnih procesa iz područja ugroženih resursa prema područjima koja njima obiluju, porast netolerancije i etničkog nasilja u razvijenim društvima, razvoj različitih pokreta i aktivnosti koji na različite načine stvaraju nove izazove suvremenih državama, ali i ljudskoj zajednici u cjelini. Čini se kako ćemo se u 2012. suočavati s mnogobrojnim izazovima koji su nastali u prošloj, ali nismo pronašli rješenje za njihovo smanjivanje i eliminaciju te s novim izazovima koji bi značajno mogli ugroziti mnoge oblike suvremenog života. Jedna od negativnih posljedica takvog razvoja mogao bi biti naš osjećaj da su izazovi sve složeniji, a da naše političke institucije nemaju dovoljno moći za njihovo rješavanje, što bi moglo pokrenuti traženje nekih novih odgovora koji nužno ne moraju značiti napredak. Upravo suprotno.