Francuski predsjednik François Hollande jučer je u svom prvom intervjuu otkad je preuzeo predsjedničku poziciju najavio da ni vojna intervencija u Siriji nije isključena, s ciljem rušenja režima, pod uvjetom da se provede uz poštivanje međunarodnog prava i pod nadzorom Vijeća sigurnosti. No kako je za takvu odluku potrebna suglasnost i Rusije i Kine, Hollande je odmah dao naznačiti da se pritisak na režim može i mora vršiti svim drugim raspoloživim sredstvima.

Zasad se ponavljanje scenarija iz Libije ne čini izglednim iako su pravni uvjeti ispunjeni te bi Francuska teoretski mogla zatražiti, u ime zaštite civilnog pučanstva, usvajanje rezolucije kojom bi se odobrila međunarodna vojna intervencija u Siriji. Za početak, vojni analitičari u francuskim medijima su podsjetili da Rusija u Siriji još uvijek raspolaže vojnom bazom te da bi vojna intervencija, koju bi predvodio SAD, dovela do postavljanja nove vlasti u Siriji koja bi bila prije svega u skladu s američkim interesima, što Rusija ne bi odobrila. Zatim, službene izjave i ruskog i kineskog ministarstva vanjskih poslova 'kategorički' odbacuju vojnu intervenciju. Najavljeni susret Vladimira Putina i Françoisa Hollandea krajem tjedna mogao bi stoga više ići u smjeru zajedničke akcije pooštravanja sankcija s ciljem daljnje izolacije sirijskog režima, a ne u smjeru imanentne vojne akcije.

Iako se u američkoj javnosti Obamu sve jasnije poziva na odgovornost te ga se upozorava da se više ne može skrivati iza UN-ove operacije u Siriji koju predvodi mirovni izaslanik Kofi Annan, eventualnom američkom odobravanju vojne intervencije na putu također stoji niz prepreka. Tu je prije svega prisutnost ruskih vojnika u Siriji. Zatim, primarni američki strateški cilj je trenutno obuzdavanje nuklearnog naoružanja u Iranu.

Podaci prema kojima Sirija raspolaže (ruskim) naoružanjem pet put jačim od Libije daju jasno naznačiti da je malo vjerojatno da bi se europske zemlje, usred financijske krize, same odlučile na skupu i riskantnu intervenciju.