Silovanje kao najteži oblik seksualnog nasilja ostavlja dugotrajne i teške posljedice na žrtvu te, kako navode na stranicama 'Ženske sobe', dugo za sobom nosi iznimno teška i traumatska iskustva. Uglavnom se, s obzirom na počinitelja, dijeli na silovanje u braku, silovanje u vezama ili 'na spoju', silovanje od nepoznate osobe, grupno i silovanje u oružanim sukobima

Iako stručnjaci nastoje utvrditi motive počinitelja, kao i okolnosti koje utječu na takvo, krajnje nasilno ponašanje, pogrešno je misliti da se silovanje događa tek nakon jednog 'klika u glavi'. Psihijatar Vladimir Gruden, ugledni liječnik i znanstvenik, sve počinje poslovicom koja kaže da 'iza svake prepotencije stoji neka impotencija'.

'Ako razmišljamo da je silovanje jedan oblik seksualnog odnosa, moramo znati da je seksualni odnos komunikacija u kojoj doživljavamo nešto što nije verbalno, što služi čovjeku, među ostalim, i za veselje, i za sreću. No ako se taj odnos ne događa u skladu s partnerom i radi se na silu, on može biti znak nekog kompleksa, nesigurnosti u sebe, gdje se ne vjeruje da se može doći do normalnog seksualnog odnosa', navodi dr. Gruden. Dodaje i da se, u svakom slučaju, radi 'o osobi koja nije emocionalno zrela, koja je zapravo nesposobna za jednu normalnu kulturnu i ljudsku komunikaciju'.

I njegov kolega Vlado Jukić, ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče, priznajući da je 'priča heterogena', na početku navodi 'ljude s određenim seksualnim problemima koji, primjerice, ne mogu realizirati svoju seksualnu želju'. 'Dok netko siluje zato što je inače u drugim situacijama nesposoban realizirati seksualni kontakt, jer se boji ili je u strahu, pa mu je to način da ga ostvari, ima i onih kojima je to jedini užitak i koji ne mogu stupiti u seksualni odnos ako nije vezan s prisilom ili nasiljem', kaže dr. Jukić.

Ne postoji ni točno određenje kako netko postaje silovatelj, no po mišljenju Vladimira Grudena 'najčešće se to postaje kroz odgoj u kojem je mlada osoba često ponižavana, kao i kroz nedovoljan odgoj o seksualnosti pri čemu se ne razvija poznavanje tog područja u životu, pa čovjek ne nastoji uobičajenom komunikacijom, nego nasiljem, doći do ostvarenja jednog od svojih bioloških ciljeva'.

'Dva ljudska nagona – agresija i seksualnost, odnosno destrudo i libido ili tanatos i eros, makar su različita i njihov se biološki izvor nalazi u različitim dijelovima tijela, u drugim žlijezdama s unutarnjim lučenjem, ipak mogu biti i blizu. U kom smislu? Tako što realizacija i jednog i drugog stvara u čovjeku zadovoljstvo. Ako je seksualnost udružena s agresivnošću, onda ono čisto biološko, čisto tjelesno zadovoljstvo bude pojačano', pojašnjava Gruden.

No utječu li društvene okolnosti, određene situacije ili prilike, na to da određeni čovjek, spajajući svoja dva nagona, u svojoj seksualnosti postane agresivan i počini jedan od najstrašnijih zločina? 'Jasno je da se silovanje može dogoditi i kao posljedica kontekstualne situacije, npr. kad čovjek malo popije, pa ostvaruje svoje žudnje ili nagone. Iako trijezan zna da je to nedopustivo, da postoji neko socijalno okružje i neke 'kočnice', pijan se dezinhibira i u stanju je počiniti zločin', upozorava dr. Jukić.

Napominje, ipak, da se 'velika većina ljudi ne može nikada dovesti u situaciju da počini zločin', te dodaje da kod svih njih 'postoji savjest koja se ne može otopiti ni u alkoholu, ni u glazbi, ni u drogi'. 'Ipak, ljudi koji su nasilni i bez većih moralnih ograda, oni kojima nije stalo do drugoga, nego do zadovoljavanja vlastitih potreba, u takvim će 'prigodnim' socijalnim situacijama prijeći granicu socijalno dopuštenog i dopuštenog od osobe nad kojom izražavaju svoje seksualne nagone i počiniti silovanje', ukazuje Vlado Jukić.

I dr. Gruden se slaže da društvene okolnosti, prije svega rat u kojem se najčešće i događaju silovanja – pojedinačna ili grupna, mogu utjecati na počinjenje tog zločina. Napominje kako se u ratnim situacijama nasilnici i 'ponašaju u stilu 'sve mi je dopušteno', pa drugome nastoje nanijeti zlo'

'Silovanje se može dogoditi u situacijama krajnjeg ponižavanja, maltretiranja pojedinih osoba. Razmišljam i o tome da se može dogoditi u odgojnom procesu, ako su odgajatelji grubi i strogi, pa dijete agresiju prihvati kao jedini oblik komunikacije. Zna se dogoditi i u odnosu muškarca i žene, pri čemu žena nastoji poniziti svog partnera, pokazati svoju nadmoć, nakon čega se događa silovanje kao odgovor kroz nagon u kojem se nastoji 'ispucati' agresiju, ali i poniziti nekoga tko mu je nanosio duševne boli', konstatira Vladimir Gruden.

Institucije, a posebno nevladine udruge, nastoje pomoći u suzbijanju obiteljskog i seksualnog nasilja, a posebice silovanja, no i pružiti pomoć i potporu žrtvama. Tome može pridonijeti i ovih dana na Vladi usvojeni Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja, činjenica da policija u najvećem broju slučajeva i otkrije nasilnike, pogotovo silovatelje, no u svemu je bitno i zaštititi žrtve. U tome odgovornost leži na apsolutno – svima.