Ministar rada Mirando Mrsić o ovoj odluci u srijedu je pismeno obavijestio pet velikih sindikalnih središnjica i obrazložio je činjenicom da su 'u javnoj raspravi dobili kritike zainteresirane javnosti'. Konkretno, protiv zakona su se izjasnili poslodavci - jer su prepoznali da će se njime otvoriti prostor nelojalnoj konkurenciji - ali i sindikati, koji smatraju da vodi prema 'robovlasničkom društvu'.

Vlada je u posljednja dva mjeseca nekoliko puta najavljivala donošenje ovog zakona i potom od njega neslužbeno odustajala, ali sindikati su ga svejedno naveli u svom listiću za izjašnjavanje o generalnom štrajku jer su, kako tvrde, prepoznali da se on želio usvojiti na mala vrata. Mrsićevo očitovanje stoga prepoznaju kao svoju prvu pobjedu.

'Tim zakonom radnici su se trebali pretvoriti u apsolutno roblje, koje bi radilo onoliko koliko poslodavac želi i bilo plaćeno koliko se gazdi prohtije', objašnjava predsjednik Hrvatske udruge sindikata (HURS) Ozren Matijašević.

Ipak, sindikalno izjašnjavanje o mogućem generalnom štrajku nastavlja se i u idućih desetak dana i očekuje se da će odaziv među 1,38 milijuna radnika u Hrvatskoj biti vrlo visok. Pet velikih sindikata ponudit će listiće svojim članovima i onima iz partnerskih organizacija, a takvih je četrdesetak posto od ukupnog broja radnika, ali i svima onima koji nisu pri bilo kojem sindikatu.

'Kolaju neslužbene informacije da se Vlada ipak odlučila pustiti u proceduru izmjene Zakona o radu. Ako je to točno, a posebno ako se predloži odredba po kojoj poslodavci imaju pravo samostalno određivati radno vrijeme tijekom tjedna i dulje od maksimalnih '40 plus osam sati', onda će se ovo izjašnjavanje istinski pretvoriti u pripremnu akciju mobiliziranja radnika za generalni štrajk', najavljuje Matijašević.

Hoće li se u Hrvatskoj zbilja dogoditi 'štrajk svih štrajkova', analitičari nisu spremni prognozirati. I od onih nekoliko stručnjaka zbilja specijaliziranih za radno i socijalno pravo, velika većina odbija o tome uopće govoriti. Profesor na Pravnom fakultetu u Osijeku Vilim Herman, inače autor nekoliko desetaka znanstvenih radova iz radnog i socijalnog prava i bivši saborski zastupnik, podsjeća da sam naziv 'generalni štrajk' teoretski predstavlja potpunu paralizu države i mogućnost doslovnog društvenog prevrata i promjene pravnog okvira, pa i društvenog poretka.

'Naravno, to su pretjerivanja i u našem slučaju može se raditi nominalno o generalnom štrajku, ali sadržajem i učincima on bi mogao biti tek jako sredstvo sindikalne borbe. Jer, očito je da sukob polako prelazi na politički teren', smatra Herman, uz dodatak da su sindikati danas neobični jer teško procjenjuju svoje ciljeve.

'Kako to obično biva, vladajuća ekipa nije dobro pripremljena ni u odnosu na sindikate, a kamoli prema kompletnoj javnosti, što je još važnije. Spominju se pojmovi poput 'fleksibilizacije', a u stvari se radi o eufemizmima i 'parfemskim izrazima' za ovako značajne zahvate. A ako se oni već ne odvijaju uz socijalni pakt i dogovor, trebali bi biti barem blizu toga i naginjati prema konsenzusu. U suprotnom, to se doživljava kao nova izdaja radnika', upozorava Herman.

'Svatko tko poznaje sindikalno djelovanje znat će da se ono prije svega odnosi na pregovore oko kolektivnih ugovora i sličnoga. Danas očito postoji velik jaz između dviju strana i pregovori praktički ne postoje', dodaje.

Javnu potporu zahtjevima pet velikih sindikata već je dalo petnaestak braniteljskih organizacija, među njima i Hvidra, a vlaku se želi priključiti i vukovarski Stožer za obranu od ćirilice. Kolika je šansa da generalni štrajk preraste u opći bunt protiv vlasti, upitali smo Hermana.

'Dodatno omasovljenje prosvjeda uvijek se može dogoditi, iako bi motivi sudionika bili različiti. Svašta je moguće, pa i lov u mutnome. Ovakve zajedničke akcije znaju izazvati vrlo neugodne okolnosti i procese koji se ponekad otmu kontroli - dakle, da, postoji šansa da prosvjed izađe izvan kruga onoga što su organizatori zamislili', zaključuje osječki profesor.