U posljednjih nekoliko godina regija Zapadnog Balkana se preobrazila: reforme su postavile temelje gospodarskog, socijalnog i institucionalnog razvoja, a uloženi napor i trud napokon daje vidljive rezultate. No je li uistinu tako, gledajući iz kuta EU-a?

Želi li Europa na svojim leđima još 25 milijuna stanovnika, teško je reći, pogotovo sad kad je suočena s najvećom krizom u povijesti svog postojanja i kad se bori za vlastiti život.

'EU proživljava najveću socijalnu, ekonomsku i političku krizu koja je veća nego ikad. Merkel i Sarkozy stalno se dogovaraju, a ni sami ne znaju oko čega. Problemi se samo odgađaju, a nikad ne rješavaju. Zato je svaki put sve gore. Europskoj uniji ne treba Balkan. Postane li ta regija članica europske obitelji, doći će do balkanizacije EU-a, a ne do europeizacije Balkana. Regija i dalje nije stabilna; s jedne strane imate BIH, koja je zapravo 'nepostojeća država', a s druge strane tu je i problem Kosovo-Srbija. Da sam Srbin, nikako ne bi volio živjeti u Prištini', rekao je nekadašnji diplomat EU-a.

'Uđe li i Turska u EU, tek će tada stvari postati još gore', zaključio je diplomatski izvor koji je ovakvim svojim izjavama zapravo poručio Hrvatskoj da će se, nakon što postane 28. članica, itekako morati dokazivati da bude prihvaćena kao jednaka među jednakima. Poruka ostalima je jasna - svi pretendenti na članstvo u EU-u moraju očekivati dramatično usporavanje širenja EU-a.