Čitatelji tportala s područja Vukovara požalili su se da im se birokratskom komplikacijom stvara nemali bespotrebni trošak, a da ova tvrtka istodobno solidno zarađuje najobičnijim dijeljenjem tiskanica.

'Sretnici koji dobiju privremeni posao u svrhu stručnog osposobljavanja mladih moraju Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ) priložiti potvrdu o visini mjesečne karte autoprijevoznika kako bi im se isplaćivao putni trošak.

Konkretno, u Vukovaru je to Čazmatrans i taj komad papira naplaćuje 100 kuna', tvrdi čitateljica.

'Meni je jasno da svaki posao treba biti plaćen, pa i taj za izdavanje nepotrebnih potvrda. Ali zar HZZ ne može doći do informacije službenim putem? I zar dvije minute manualnog rada zbilja vrijede cijelih stotinu kuna?', pita se ona.

Odgovor smo potražili u samom Čazmatransu i od prilično nervoznog komercijalnog direktora Berislava Soraje doznali da na to - imaju pravo.

'Zašto ovo pitanje žulja novinare, što je tu toliko problematično? Imamo svoje usluge i prema općim uvjetima imamo pravo naplatiti ih', kazao nam je Soraja.

'Ljudima koji rade posao izdavanja potvrda treba dati plaću jer smo ih dužni držati, a po jednom radnom mjestu uprihodi se nekoliko tisuća kuna. Da izdamo tisuće i tisuće potvrda, njihova cijena bila bi dvije kune', objašnjava direktor iz Čazmatransa.

S druge strane, otkriva i da se stotinu kuna po potvrdi naplaćuje samo osobama koje inače nisu korisnici njihovih usluga: oni koji zbilja kupuju putne karte potvrdu i račun za to dobivaju besplatno.

U Hrvatskom zavodu za zapošljavanje svjesni su da dio ljudi zaposlenih na programima stručnog osposobljavanja prilaže potvrde prijevozničkih tvrtki, iako njihove usluge u stvarnosti ne koriste. Ali to im i nije sporno.

'Osobama na stručnom osposobljavanju isplaćuje se trošak u visini stvarnih troškova javnog prijevoza, a maksimalno tisuću kuna. Pri predaji zahtjeva predaje se pripadajući dokaz, što podrazumijeva potvrdu o kupljenoj mjesečnoj karti ili potvrdu prijevoznika o visini mjesečne karte, odnosno dnevne povratne karte ukoliko mjesečna ne postoji', objašnjavaju u HZZ-u.

'Za gradove i naselja u kojima postoji javni prijevoz cijena se utvrđuje prema javno objavljenom cjeniku prijevoznika, a za mjesta u kojima nema javnog prijevoza i u kojima se ne mogu dostaviti traženi dokazi isplaćuje se iznos od 200 kuna mjesečno', dodaju u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.

Kao utjehu Vukovarcima i drugima koji skupo plaćaju famozne komadiće papira nudi se informacija da to ne moraju raditi svakog mjeseca, nego samo ukoliko zatraže promjenu troška prijevoza.