Osim što formalno postoji na papiru, istražno povjerenstvo u slučaju Đureković nikada se nije sastalo. To i ne može jer službeno nema ni članova. Naime, iako se sam sastav povjerenstva trebao dogovoriti konsenzusom parlamentarnih snaga vladajućih i oporbe, do toga nikada nije došlo.

Iz oporbenih stranaka redom su nam govorili da ih nitko iz redova vladajućih nikada nije kontaktirao oko sastava povjerenstva. 'Mi smo glasali i povjerenstvo je oformljeno, ali se nakon toga ništa nije dogodilo. Nitko nas nije kontaktirao. Mislim da slučaj treba prepustiti pravosuđu ako su postupci pokrenuti. Povjerenstva su tijela koja su ad hoc i nemaju mogućnost nešto otkriti, nego samo konstatirati činjenice. S obzirom na to da se vodi postupak, ne znam koja je svrha povjerenstva', kaže za tportal predsjednik HDSSB-ova kluba zastupnika Josip Salapić.

Ni zuc iz redova vladajuće koalicije nisu čuli ni u HDZ-u, čiji Davorin Mlakar podsjeća da je njegova stranka još prije govorila da bi osnivanje takvog povjerenstva bilo protuzakonito, pogotovo dok se postupak u tom slučaju vodi u Njemačkoj.

'Bez obzira na to, vladajući su donijeli odluku. Mislim da su to neki igrokazi koje si Sabor ne bi smio dozvoliti. Oni to uporno rade. Oni su odluku donijeli bez obzira na naše protivljenje', kaže Mlakar za tportal.

Što se događa s istražnim povjerenstvom, pokušali smo doznati i u SDP-u; međutim, u toj stranci već mjesecima o tom pitanju šute ili izbjegavaju odgovor. Upravo su zastupnici te stranke inicirali osnivanje povjerenstva, a iako to Zakon o istražnim povjerenstvima ne propisuje, uobičajeno je da na njegovom čelu sjedi oporbeni zastupnik. SDP-ovci su na tom mjestu htjeli vidjeti predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, no to se nije ostvarilo. Zasad se zna jedino da bi istražno povjerenstvo trebalo imati devet članova te da bi sastav trebao biti proporcionalan omjeru snaga u Saboru.

U samoj odluci o osnivanju povjerenstva kaže se da je cilj utvrditi relevantne činjenice vezane uz ubojstvo Stjepana Đurekovića, a posebno one koje se tiču motiva toga kaznenog djela, njegova naručitelja i izvršitelja.

'Istovremeno s ispitivanjem činjenica vezanih uz sam čin ubojstva, potrebno je ispitati ponašanje tijela javne vlasti Republike Hrvatske prema tom kaznenom djelu, a posebno prema možebitnim počiniteljima toga i sličnih politički motiviranih kaznenih djela. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti pitanju postupanja redarstvenih i pravosudnih vlasti prema ovom predmetu, prema činjenici da su iz drugih zemalja dostavljane relevantne informacije u cilju pokretanja odgovarajućih postupaka, da su ti postupci u drugim državama provedeni, a da istovremeno u Republici Hrvatskoj nikada nije pokrenut odgovarajući sudski postupak protiv počinitelja ovoga i mnogih sličnih, politički motiviranih, kaznenih djela', stoji u obrazloženju odluke o osnivanju povjerenstva.

Područje istraživanja istražnog povjerenstva trebalo je obuhvatiti djelatnost svih državnih tijela, a posebno Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva pravosuđa, Državnog odvjetništva i sigurnosno-obavještajnog aparata, kao i drugih pravnih i fizičkih osoba koje su na bilo koji način povezane ili mogu pomoći pri utvrđivanju činjenica u vezi s ubojstvom Stjepana Đurekovića i postupanjem državnih tijela prema otkrivanju počinitelja, organizatora i naručitelja toga ubojstva, odnosno prema neprocesuiranju i zaštiti takvih počinitelja, organizatora i naručitelja.

Međutim, s obzirom na to da je postupak u Njemačkoj u tijeku i da su u tu državu izručeni i Josip Perković i Zdravko Mustač, upitno je koliko osnivanje saborskog istražnog povjerenstva uopće ima smisla.

Istražna povjerenstva samo politički igrokaz?

Dok se čeka kakva će biti sudbina povjerenstva u slučaju Đureković, valja podsjetiti i na epiloge koje su imala i druga povjerenstva. Iako bi prema Zakonu o istražnim povjerenstvima, povjerenstva trebala 'utvrditi pravo stanje, sve odlučne i druge činjenice važne za utvrđivanje istine', većinom se rad istražnih povjerenstava ocjenjivao kao 'politički igrokaz'.

Tako je 1996. osnovano povjerenstvo za istraživanje nestanka pšenice s Robnih zaliha, gdje je utvrđeno niz nepravilnosti, ali nikada nije službeno otkriveno gdje je nestala pšenica. Samo četiri godine kasnije saborsko povjerenstvo istražuje prodaju Večernjeg lista - nakon tri i pol mjeseca zaključuje da postoje 'ozbiljne indicije' da su u postupku prodaje važnu ulogu igrali politika i visoki državni dužnosnici te nalazi 'više nepravilnosti' u prodaji, no na osnovu tih nalaza nikada nisu pokrenuti postupci.

Na zahtjev HDZ-a istraživala se i propast brodogradilišta Viktor Lenac, no iako je zaključeno da je ono propalo zbog loših procjena vlastitih menadžera i politike, nije dokazano da je tadašnji premijer Račan pogodovao prijatelju Damiru Vrhovniku dajući Lencu velikodušna državna jamstva. Radimir Čačić, odnosno njegov mandat ministra u Račanovoj vladi, također je bio pod lupom istražnog povjerenstva. HDZ-ova većina u Saboru zaključila je da je Čačić kao ministar pogodovao svojim tvrtkama, no DORH odbacuje sumnje u Čačića zbog nedostatka dokaza.

Istražno povjerenstvo na tapeti je imalo i Berislava Rončevića, za kojeg se sumnjalo da je kao ministar obrane zloupotrijebio ovlasti kupivši lošije, a skuplje vojne kamione. Povjerenstvo je zaključilo da je nevin, no USKOK je svejedno podignuo optužnicu. Nepravomoćnom presudom Rončeviću su dosuđene četiri godine, Vrhovni sud suđenje je vratio na početak, a onda je Rončević oslobođen.

Sabor je osnovao i istražno povjerenstvo kako bi se proučila prodaja INA-e MOL-u. Donesena su dva zaključka, temeljena na političkoj pripadnosti članova povjerenstva. Zaključak HDZ-ovih i HSS-ovih članova optužuje Račanovu vlast za sklapanje štetnog ugovora 2003. Novi ugovor iz 2009, tvrde, nije bio štetan. Tada oporbeni zastupnici, u izdvojenom mišljenju, tvrde da su MOL-u dana veća prava u kasnijim ugovorima, sklopljenima za vrijeme vlasti HDZ-a. Godinu dana kasnije DORH podiže optužnicu protiv Ive Sanadera, tvrdeći da je ugovorom iz 2009. MOL-u predao veća upravljačka prava u zamjenu za 10 milijuna eura nagrade. Vrhovni sud nedavno je potvrdio presudu u slučaju INA-MOL i Hypo, odredivši Sanaderu kaznu od osam i pol godina.

S druge strane, neka povjerenstva nikada nisu osnovana - u slučaju Helene Puljiz, novinarke koja je podvrgnuta petosatnom ispitivanju i maltretiranju agenata POA-e (nakon javnog pritiska šef POA-e je smijenjen, a Helena Puljiz nedavno je dobila spor u prvom stupnju te joj je RH dužna isplatiti 130.000 kuna zbog štete po zdravlje i profesionalni ugled nastale protuzakonitim postupanjem agenata POA-e), zbog navoda bivšeg državnog odvjetnika Radovana Ortynskog o sprezi politike i organiziranog kriminala, ali i zbog imovine Ive Sanadera i Miomira Žužula.