Prije no što je uopće lociran Mohamed Merah, odgovoran za sedam ubojstava, te dok je francuska javnost nastojala barem donekle shvatiti razmjer ubojstava u Toulouseu, društvena klima u Francuskoj nakratko je djelovala staloženo i dostojanstveno, barem u tom kratkom periodu dok su nacija, a i dobar dio svjetske javnosti, takoreći 'hvatali dah' pred serijom planiranih egzekucija
Predsjednička kampanja, koja je dotad zaokupljala većinu javnog prostora i u kojoj nije nedostajalo ne samo niskih udaraca, već i eksplicitno ksenofobnih tonova, obustavljena je uz jednoglasni konsenzus kandidata. Predsjednik Nicolas Sarkozy nastupio je zajedno s predstavnicima muslimanske i židovske zajednice, pozivao na nacionalnu jedinstvo te se strogo ogradio od ikakvog prozivanja manjina na nacionalnoj ili religioznoj osnovi.
No taj trenutak zajedništva, u kojem su pojedinačni interesi kandidata i interesi pojedinih političkih grupacija odlučno stavljeni u drugi plan, bio je u konačnici kratak, krhak i iluzoran. Naime, već pred kraj opsade stana Mohameda Meraha u Toulouseu, u javnost su počeli izlaziti diskordantni glasovi. Salvu optužbi otvorio je vladajući UMP koji je optužio socijalističkog kandidata Françoisa Hollandea i zelene da u političke svrhe instrumentaliziraju dramu u Toulouseu.
No bilo bi nepravedno optužiti samo Sarkozyjevu stranku za predizbornu oportunost usred akcije hvatanja višestrukog ubojice. Perjanica ekstremne desnice Marine Le Pen pozvala je ni manje ni više nego na referendum o uvođenju smrtne kazne te optužila vladajuće da su podcijenili opasnost fundamentalizma, centristički kandidat François Bayrou govorio je 'moralnoj krizi' društva koja je indirektno dovela do nesretnih događaja, kandidatkinja zelenih Eva Joly optužila je ministra unutarnjih poslova Claudea Guéanta, inače neokrunjenog prvaka ksenofobnih izjava, da je strogom kontrolom dotoka informacija iz Toulousea osvajao političke bodove.
Ukratko, optužbe su stizale iz svih smjerova, vodeći se čitavom serijom disparatnih argumenata, dovodeći tako neminovno kako do kakofonije i nepovratnog gubljenja ideje o nacionalnim prioritetima, tako i do odlučne promjene kursa u predsjedničkoj kampanji.
Fokus se prebacuje s pitanja imigracije, na kojima je opetovano inzistirala desnica, ekonomskih pitanja ssigurnosti i antiterorizma. Nije zgorega u tom kontekstu podsjetiti da je Nicolas Sarkozy prije pet godina upravo na ključnom pojmu sigurnosti, a slijedom nereda u pariškim predgrađima, dobio prvi mandat u Elizejskoj palači, a ako se barem jedna stvar mogla naučiti iz tog primjera, to je da ne valja podcijeniti Sarkozyjevu okretnost u manevriranju javnim mnijenjem.
Stoga je naslovna priča magazine Time koja tvrdi 'Sarkozy - Adieu?' u nizu stavki preuranjena. Ekonomski parametri svakako mu ne idu u korist, no u mjesec dana, koliko preostaje do prvog kruga predsjedničkih izbora, politički teren izgleda otvoren za sve vrste preokreta.
Ankete zasad upućuju na sitni rast Sarkozyja u odnosu na ranije, no Hollande i dalje ima premoć u drugom krugu. Znakovito je i izbijanje na treće mjesto lijevog kandidata Jean-Luca Mélenechona pred Marine Le Pen iz Nacionalnog fronta.
Već pri smaknuću Mohameda Meraha, rad francuskih obavještajnih službi i specijalaca našao se pod oštrom kritikom javnosti, a čak je i premijer François Fillon priznao obavještajne 'propuste' pravdajući se da se ne može stavljati znak jednakosti između religioznog fundamentalizma i terorizma.
Sarkozy nije dugo čekao da povuče prvi potez. U svojoj prvoj izjavi nakon smaknuća ubojice, najavio je, u seriji novih antiterorističkih mjera, da će svaka osoba koja redovito posjećuje internetske stranice koje pozivaju na mržnju i nasilje i koje zagovaraju apologiju terorizma, biti kazneno gonjena.
Iako se upozorilo da bi ta mjera mogla biti protuustavna, da ograničava slobodu pojedinca te da su kriteriji koji određuju ugrožava li neki i sadržaj na internetu državnu sigurnost jako arbitrarni, znakovito je primijetiti da je Sarkozy samouvjereno najavio da će dotičnu mjeru uvesti nakon izbora.
