Pri padu tijelo djevojke je zakačilo krošnju jednog stabla, što je ublažilo pad te skrenulo putanju uz sâm rub strme i stjenovite obale, djelomice obrasle šikarom. Po dolasku na mjesto pada spasitelji, koji su s morske strane stigli na stijene, zaključili su da pruža znakove života te čak pokretima očiju i komunicira s njima, iako se pretpostavlja da je pretrpjela značajne i teške unutarnje ozljede.

Iako to nitko ne može i potvrditi, najvjerojatnije je riječ o pokušaju samoubojstva jer svjedoci, koji za javnost žele ostati anonimni, tvrde da je djevojka uz metar visoku ogradu od kovanog željeza dulje vrijeme stajala i razgovarala na mobitel. Sve vrijeme je povremeno gledala ka pučini, iznad 29 metara visokog vidikovca na stijeni koju Dubrovčani od davnina nazivaju 'stijenom samoubojica'.

Doista, svake godine nakon dužeg kišnog razdoblja ili poslije puhanja južnog vjetra po nepisanom pravilu s Boninova si netko odluči skokom oduzeti život. Obično iza sebe ostave oproštajna pisma, ali ovaj put djevojka nije ostavila nikakvu poruku. Ipak, na klupi s istočne strane vidikovca ostala je njezina kožna torba u kojoj su nađeni osobni dokumenti te razne sitnice.

Pretpostavlja se da će temeljem toga policija pokušati doznati identitet mlade ženske osobe koju su prvo pokušali spasiti akcijom pripadnika dubrovačke ispostave Gorske službe spašavanja.

No od toga se odustalo te je, unatoč pripremljenoj nosiljci i vitlu za spuštanje 'gnijezda-nosiljke' u provaliju, na mjesto nesreće poslan brod Lučke kapetanije Dubrovnik kojim su stigli liječnici Hitne pomoći iz Doma zdravlja Dubrovnik. Na vidikovcu su akciju spašavanja koordinirali inspektor dubrovačke Lučke kapetanije Nikola Beusan i načelnik Odjela krim-policije Miljenko Lovrić, a među spasiocima Gorske službe spašavanja bio je i načelnik Zoran Ateljević, piše Jutarnji.hr.